fraktal, geometrijski objekt s necjelobrojnom dimenzijom koji pokazuje svojstvo samosličnosti. Sastoji se od skupa točaka koje samo djelomično ispunjavaju pravac, ravninu ili prostor. Koncept fraktala uveo je 1975. francuski matematičar poljskoga podrijetla Benoit Mandelbrot.
Matematički fraktal najčešće nastaje ponavljanjem nekoga zadanoga postupka, npr. Kochov fraktal, na sve manjoj i manjoj ljestvici, do beskonačno maloga, ponavlja isti oblik. U primijenjenoj matematici fraktali se rabe pri modeliranju različitih fizičkih pojava i objekata: od opisivanja gibanja u Zemljinoj atmosferi do opisivanja promjena na tržištu dionica, a najviše se rabe u fizikalnoj kemiji, fiziologiji i mehanici fluida.
Fraktali su izravno povezani s determinističkim kaosom tako što fizikalne pojave u režimu determinističkoga kaosa generiraju fraktalnu geometriju. U prirodi je ograničena fraktalnost svojstvo mnogih objekata, kao što su npr.: oblik obalne crte, struktura pukotina u stijenama, struktura pluća, bubrega, krvožilnoga sustava, DNA molekule, struktura galaktika itd. (→ prirodni fraktali).
