fovizam (franc. fauvisme, od fauve: zvijer), način slikanja skupine francuskih umjetnika na početku XX. stoljeća; prvi značajniji avangardni pokret u europskoj umjetnosti (1898–1907). Naziv fovizam potječe od ironične opaske francuskoga kritičara Louisa Vauxcellesa, koji je tim izrazom nazvao radove slikara na pariškom Salonu nezavisnih 1905. Glavni su predstavnici: H. Matisse, M. Vlaminck, A. Derain, G. Rouault, R. Dufy, A. Marquet, O. Friesz i K. van Dongen. Fovizam svoje ishodište nalazi u postimpresionizmu i naporima Van Gogha, Gauguina i Cézannea. Fovisti prekidaju s likovnim konvencijama, odriču se deskriptivnog slikanja viđene stvarnosti, a svaki pojedinac na svoj vlastiti način živi s bojom. Oblik sažimaju u široke plohe boja (Marquetove marine i mostovi); titraje kista i grafičke igle prevode u rafiniranu arabesku (Matisse i Dufy); otvaraju asocijacije na srednjovjekovne oblike (Derain); zahvaćaju emotivno, tragično i groteskno (Rouault). Glavna je pokretna snaga fovističkog slikarstva boja – čista i jarka, istisnuta izravno iz tube; njome se negira modelacija, iluzija prostornosti u smislu optičke perspektive, i tako se često postižu efekti bliski dekorativnoj plošnosti mozaika i vitraja. Fovizam je posredovao pojavu kubizma (preko G. Braquea, Matissea i Deraina), omogućio razvoj njemačkog ekspresionizma, koji je kolorističke egzaltacije prilagodio svojim kompozicijama (utjecaj na skupinu Die Brücke preko van Dongena). Također je utjecao na talijanski futurizam, a radovima Kandinskoga omogućio pojavu apstraktne umjetnosti i stvorio preduvjete pojavi nadrealizma.