flagelanti (lat. flagellans, particip prezenta od glagola flagellare: bičevati), osobe koje se bičuju iz religioznih motiva. Bičevanje se primjenjivalo (u simboličke i magijske svrhe) u mnogim starim religijama. Kršćanstvo ga je preuzelo kao znak pokore i ispaštanja za grijehe; posebno se razvijalo od XI. st. Tada su se osnivale posebne bratovštine bičevalaca (flagelanata); prvu je osnovao talijanski dominikanac Rajneri iz Peruge u XII. st., a po europskim zemljama raširile su se osobito za epidemije kuge u XIV. st. Hodali su u procesijama do pasa goli, nosili teški križ (otud ime »križonosci«), bičevali su se do krvi pjevajući prigodne pjesme (flagelantske pjesme), što je često prelazilo u masovne delirije, pa ih je Crkva zabranila bulom pape Klementa VI.; sporadično su se zadržali do u XVI. st., pa i poslije (juž. Francuska, Italija, Latinska Amerika). – Na hrvatskim prostorima bratovštine flagelanata javljaju se u XIII. st. (u Zadru 1214., Dubrovniku 1215., Kotoru 1298., Korčuli 1301. itd).
