fitocenologija (fito- + -ceno + -logija) (fitosociologija), znanstvena disciplina koja proučava udruživanja biljnih vrsta u biljne zajednice ili fitocenoze; proučava skupine biljnih vrsta koje zajedno rastu u točno definiranim okolišnim uvjetima. Kao posebna znanost razvila se iz biljne geografije (fitogeografije, geobotanike), utemeljiteljem koje se smatra Alexander von Humboldt. Anton Kerner u djelu o biljnom svijetu Podunavlja (Das Pflanzenleben der Donaulände, 1863) prvi govori o posebnoj znanosti i naziva je biljnom fizionomikom. Potkraj XIX. st. Poljak Jozef Paczosky (1896), a potom i Rus Porfirij Nikitič Krilov (1898) daju joj ime sociologija bilja (fitosociologija). Taj se naziv ubrzo uvriježio u zapadnoj Europi. Naziv fitocenologija, koji je u znanost uveo njemački botaničar Helmut Gams (1918), prihvaćen je osobito u istočnoj Europi, a u novije doba sve se više ponovno rabi i u zapadnoj Europi, pa je 1973. njemački fitocenolog Reinhold Tüxen (1899–1980) osnovao međunarodni časopis Phytocoenologia, koji izlazi i danas. U angloameričkoj literaturi za tu su znanost najčešći nazivi sinekologija (engl. synecology) i ekologija vegetacije (vegetation ecology), tj. fitocenologija se smatra dijelom ekologije. Utemeljitelj je suvremene fitocenologije Josias Braun-Blanquet, koji je i najsnažnije utjecao na njezin razvoj u XX. st. tijekom kojeg se ona intenzivno razvija kao posebna disciplina. Pioniri fitocenologije u nas bili su botaničari Ivo Horvat i Stjepan Horvatić. Fitocenologija proučava sastav i građu biljnih zajednica (sinmorfologija), ekološke značajke (sinekologija), zakonitosti razvoja i dinamiku (singenetika, sindinamika), raširenost (sinhorologija), prošlost (sinkronologija) te klasifikaciju (sintaksonomija) fitocenoza. Osnovna jedinica fitocenološkog sustava je asocijacija (associatio), a više su jedinice sveza (alliancia), red (ordo) i razred (classis). Dok je u prvoj fazi razvoja fitocenologije prevladavalo opisivanje sastava i građe te klasifikacija, danas sve više prevladavaju ekološka istraživanja, numerička obradba i multivarijantna analiza biljnih zajednica. Rezultati fitocenologije nalaze primjenu u šumarstvu, poljoprivredi, zaštiti prirode, prostornom planiranju.
