fagociti (fago- + -cit), sve one stanice koje su sposobne razoriti određene mikroorganizme, druge stanice i različite strane čestice u organizmu; to čine tako da ameboidnim pokretima svoje protoplazme obuhvate spomenute objekte, uklope ih u vakuolu i razgrade probavnim enzimima. Fagocite je kod kralježnjaka otkrio I. Mečnikov (1883) i podijelio u dvije skupine: mikrofagi (leukociti, granulociti) i makrofagi (stanice retikularno-endotelnog sustava). Fagocita najviše ima u jetri, slezeni i limfnim čvorovima, gdje čiste krv i limfu od bakterija i drugih čestica. Makrofagi se nalaze u svim tkivima kao lutajuće ameboidne stanice, a granulociti (vrsta leukocita) u krvi, odakle dospijevaju na mjesto infekcije. – Biološki proces razaranja i unutarstanične probave stranih čvrstih čestica, koje različiti jednostanični organizmi i pojedine stanice višestaničnih organizama uklapaju s pomoću lažnih nožica u svoje stanično tijelo, naziva se fagocitoza. Neke praživotinje (npr. amebe) i niži višestanični organizmi (spužve, mješinci) hrane se na taj način. Ostale višestanične životinje tim procesom uklanjaju sve nepotrebne ili štetne raspadne i tuđe tvari iz organizma. Privučeni kemotaksijom (→ taksije), fagociti napadaju, razaraju i apsorbiraju i različite stanice, tkiva i organe, koji organizmu nisu više potrebni, tj. one organe koji su obavili svoju biol. funkciju, kao npr. ličinkine organe pri preobrazbi. Zaštitna funkcija fagocita važna je pri upalama i ozljedama organizma jer oni fagocitozom uništavaju različite uzročnike bolesti (antigene), bez obzira na to na koji su način ušli u organizam. Gnoj se najvećim dijelom sastoji od nagomilanih, raspalih fagocita.
