evanđelistar (lat. evangelistarium, prema kasnolat. evangelista: evanđelist), liturgijska knjiga Rimokatoličke crkve koja, za razliku od cjelovitog evangelijara, sadržava odlomke (perikope) iz četiriju evanđelja raspoređene za čitanje u pojedine dane crkvene godine. Razvio se iz prakse označavanja liturgijskih čitanja u evangelijarima, odnosno iz popisa evanđeoskih čitanja (capitularia evangeliorum); kao posebna knjiga potvrđen je od VII. st., osobito se širi za karolinškoga doba, a u XI/XII. st. postaje uobičajen. Od XIII. st. postupno ga potiskuje puni misal (missale plenum), premda se zasebni evanđelistari nastavljaju rabiti. Svečani su primjerci često bili bogato urešeni iluminacijama i dragocjenim reljefima na koricama. Među evanđelistarima vezanima uz hrvatski prostor ističu se Šibenski evanđelistar pisan karolinom u X/XI. st., Osorski evanđelistar (sada u Vatikanu) i Zadarski (Vekenegin) evanđelistar pisani beneventanom u drugoj polovici XI. st., Splitski evanđelistar pisan predgoticom u XII. st. te raskošno iluminirani Trogirski evanđelistar pisan beneventanom u XIII. st. U suvremenom se rimskom obredu evanđelistari mogu rabiti kao zasebne svečane knjige za navještaj evanđelja, najčešće u povodu velikih svetkovina, pri čemu je njihova uporaba simboličkoga značenja; kada se ne rabe, evanđelje se naviješta iz lekcionara.