epistaza (grč. ἐπίστασıς: zaustavljanje).
1. U filogenezi, prema Th. Eimeru, zaostajanje jedne od dviju vrlo srodnih vrsta na filogenetski nižem razvojnom stupnju s obzirom na jedno svojstvo.
2. U genetici, sprječavanje funkcije jednoga gena genom iz istoga genotipa, ali udaljenijega genskog položaja, koji upravlja izgradnjom nekog svojstva, pa se označuje kao nadređeni ili epistatični u odnosu na zapriječeni ili hipostatični gen. Sprječavanje jednoga gena genom homolognoga genskog položaja označuje se kao dominantnost (→ nasljeđivanje). Stupanj epistaze mijenja se u tijeku razvoja zametka.
