ekvator (srednjovj. lat. aequator: izjednačitelj).
1. Zemljin ekvator ili polutnik, najveća kružnica na površini Zemlje, kojoj su sve točke jednako udaljene od polova (90°); prema tome je ekvatorska ravnina okomita na zemaljsku os koja prolazi kroz Zemljino središte. Ekvator dijeli Zemlju na dvije polukugle ili polutke (hemisfere), sjevernu i južnu. Sunce kulminira nad ekvatorom u zenitu 21. III. i 23. IX. Opseg zemaljskog ekvatora iznosi 40 076 594 m.
2. Nebeski ekvator, velika kružnica na nebeskoj sferi u kojoj ravnina Zemljina ekvatora siječe nebesku sferu i dijeli je na sjevernu i južnu polutku. U središtu kružnice os je Zemljine vrtnje (svjetska os), koja nebesku sferu probada u sjevernome i južnome nebeskom polu. Po dnevnim kružnicama, usporednima s ekvatorom, prividno se tijekom dana gibaju nebeski objekti od istoka prema zapadu. Ravnina ekvatora osnovna je ravnina ekvatorskoga koordinatnoga sustava.
3. Toplinski ili termički ekvator, krivulja koja povezuje mjesta na Zemlji s najvišom godišnjom ili najvišom srednjom mjesečnom temperaturom. U godišnjem prosjeku sjeverna je polutka toplija od južne, pa se toplinski ekvator nalazi oko 5° sjevernije od geografskoga.
