ekspresivan (prema lat. expressus: živ, očigledan, jasan; izražajan), svojstvo elementa ili pojave (ponajprije se misli na jezične elemente i pojave) koje daje (npr. kakvu iskazu) vrijednost suda. Tako se govori o ekspresivnim vrijednostima fonema (glasova), oblika, riječi, spojeva riječi, složenih konstrukcija i sl. Obično se govori o ekspresivnim funkcijama pojedinih jedinica i pojava, odnosno jezika u cjelini, o ekspresivnoj fonetici, o ekspresivnom govoru, o ekspresivnoj intonaciji, o ekspresivnom leksiku, o ekspresivnoj tvorbi riječi, o ekspresivnim afiksima (tj. sufiksima i prefiksima), o ekspresivnom simbolizmu (kod kojega fonološka razlika izravno izražava razliku u značenju i na taj način prelazi preko granica jezičnih struktura, za razliku od tzv. relativnog simbolizma), o ekspresivnoj vrjednoti itd.
