dril (njem. Drill: vježbanje, dresura).
1. Metoda vojničke obuke pojedinaca i manjih postrojba do razine voda kojom se oni, upornim ponavljanjem određenih postupaka, uče kako reagirati na situacije u kojima se traži trenutačan odgovor, pa zato vojnici moraju provoditi dril instinktivno. Skupne akcije postrojba odnose se na njihovu brzu provedbu bez primjene promišljenoga procesa vojnog odlučivanja. U starijem značenju ugl. se vezao uz prusku metodu vojničke obuke, kojom se vojniku usađivala slijepa poslušnost i mehaničko obnašanje dužnosti.
2. U proširenom smislu, svako nekritično nametanje ili prihvaćanje određenih oblika ponašanja, govora, mišljenja itd.