donor (engl. < starofranc. donour, doneur < lat. donator, prema donare: darovati).
1. U elektronici, peterovalentni kemijski element (npr. antimon, arsen, bizmut, fosfor) koji se u proizvodnji poluvodičkih elektroničkih sastavnih dijelova u neznatnu udjelu dodaje kristalu četverovalentnoga čistog silicija ili germanija. Prisutnost atoma peterovalentnog elementa uzrokuje višak elektrona u kristalnoj rešetki, tj. višak negativnog naboja, pa se kristal naziva N-tipom. Važne pojave koje omogućuju mnogobrojne primjene poluvodiča u elektronici događaju se na prijelazu P-tipa u N-tip kristala (→ akceptor; poluvodiči).
2. U kemiji, atom, skupina atoma ili ion koji, dijeleći svoj elektronski par s drugim atomom, skupinom atoma ili ionom (akceptorom), stvara kovalentnu vezu, koja se naziva i koordinacijskom ili donorsko-akceptorskom vezom.
3. U medicini, davatelj organa, živa osoba koja daje tkivo ili organ za presađivanje, ili osoba biološki i zakonski proglašena mrtvom kojoj se smiju uzeti tkiva ili organi za presađivanje.
