disk (lat. discus < grč. δίσϰος: okrugla ploča, kolut).
1. U anatomiji, vezivnohrskavična tvorba u nekim zglobovima u kojima zglobne plohe nisu posve sukladne, pa je sukladnost postignuta umetnutim kolutima i sličnim tvorbama (npr. u zglobu između ključne i prsne kosti; u koljenu → menisk). Na kralježnici su intervertebralni diskovi, čvrste vezivnohrskavične ploče koje spajaju trupove dvaju susjednih kralježaka (od 2. vratnoga do 1. križnoga kralješka). Građeni su od čvrstoga vezivnog prstena (anulus fibrosus), koji je urastao u trupove kralježaka, i galertne jezgre (nucleus pulposus), koja poput »kugličnog ležaja« ublažuje uzdužna potresanja kralježnice i omogućuje pokrete među kralješcima. Pri nefiziološkom, naglom pokretu, osobito uz opterećenje, vezivni prsten može napuknuti i jezgra se djelomice ili potpuno izbočiti iz svojega središnjeg ležišta (protruzija ili prolaps diska, diskus-hernija) te izravno ili posredno pritisnuti živčane korijene što izlaze iz kralježnične moždine; to dovodi do pojave bolnih vertebrogenih sindroma, najčešće u donjem dijelu vratne ili slabinske kralježnice (→ cervikobrahijalni sindrom; lumboishijalgija).
2. U botanici, naziv za naročite tvorevine u cvjetovima, koje su po obliku, funkciji i smještaju različite. Najčešće su to žljezdaste nabrekline jastučasta, prstenasta ili pločasta oblika, koje su razvijene izvan prašnika ili u njima, rjeđe izvan vjenčića; vrlo često imaju funkciju mednika (nektarija). Također naziv za cvjetni disk, karakteristični cvat za biljke iz porodice glavočika (Asteraceae).
3. U zoologiji, središnji dio tijela bodljikaša (Echinodermata), u kojem su smješteni gotovo svi organi. Na njemu se razlikuju usna (oralna) i vršna (apikalna) strana s crijevnim otvorom. S oboda diska polaze krakovi.
4. U računalstvu, vanjska memorija za trajnu pohranu velike količine podataka, s optičkim (→ optički disk) ili magnetskim zapisom (→ tvrdi disk), a tako se kadšto nazivaju i noviji uređaji zasnovani na poluvodičkoj memoriji (→ ssd).
5. U sportu, atletska bacačka sprava, bikonveksna okrugla ploča s pojačanim rubom i usađenim metalnim pločicama za reguliranje težine. Disk za muške ima promjer 219 mm i masu 2 kg, a za žene 180 mm i 1 kg. Bacalište za disk krug je promjera 2,5 m, omeđen obručem visine 7 do 8 cm. Bacanje diska zasebna je atletska disciplina, a ujedno i jedna od disciplina desetoboja. Disk se baca posebnom tehnikom (početni stav, zamah, jedan i pol okret oko uzdužne osi tijela, izbačaj). U antičkoj Grčkoj bacanje diska bila je disciplina petoboja (pentatlona) u okviru OI. U programu je od prvih OI modernoga doba (1896).
