dirigent (lat. dirigens: ravnatelj, koji upravlja).
1. U glazbi, reproduktivni umjetnik koji ostvaruje izvedbu neke kompozicije ravnajući instrumentalnim, vokalnim ili mješovitim sastavom, opernim, baletnim itd. Dirigent tumači ansamblu notni tekst i vlastitu interpretaciju, pri čemu se služi određenim standardiziranim pokretima ruku i dirigentskim štapićem označujući mjeru, dinamičke gradacije i sve ostale izražajne sastavnice djela. Kako bi svoje zamisli što sugestivnije prenio na članove ansambla, dirigent se često služi mimikom pa i pokretima cijeloga tijela.
Funkcija dirigenta obavljala se u tijeku glazbene povijesti na različite načine. Sve do potkraj XVIII. st. dirigent je većinom bio istodobno i izvoditelj, a tek od XIX. st. razvija se kao posebno umjetničko zanimanje. Različiti pristupi dirigenata interpretaciji glazbenoga djela mogu se svesti na dva oprečna stajališta: što vjernije izražavanje skladateljeve zamisli ili unošenje u izvedbu i svojega shvaćanja djela. Među mnogobrojnim dirigentima novijega doba ističu se: A. Nikisch, H. Richter, A. Toscanini, S. A. Kussewitzky, B. Walter, Th. Beecham, E. Ansermet, O. Klemperer, L. Stokowski, K. Böhm, Sergiu Celibidache, J. Barbirolli, H. von Karajan, Z. Mehta, C. M. Giulini, L. Matačić, V. Šutej, P. Dešpalj.
2. Općenito, upravljač, usmjerivač (npr. neke političke akcije).
