cisterna (lat.).
1. Građevina za opskrbu vodom (kišnicom) kućanstva (kućna) ili naselja (javna). Voda se skuplja s krovišta ili za to posebno izgrađene prihvatne površine, s koje se cjevovodom dovodi do cisterne ukopane u tlo. U graditeljskom smislu sastoji se od dovodnog cjevovoda, prostora za separaciju (uklanjanje masti, lišća i sl.), prostora za filtraciju (pročišćivanje vode), te od spremnika za pričuvu vode. Iz cisterne se voda crpi ručno ili crpkama (klipne ili motorne). Cisterne se grade od kamena, betona ili armiranog betona. Spremnik cisterne s unutarnje strane žbuka se vodonepropusnom žbukom. Cisterne se grade u područjima gdje ne postoje izvorišta vode ili nije izgrađena vodoopskrba (krš, otoci, priobalje, rjeđe unutrašnjost). Tradicionalne cisterne pokrivene su bačvastim svodom ili kupolom od kamena. Nadzemni dio, grlo, ima oblik prizme, kocke ili valjka, često je isklesan od jednoga komada i ukrašen. Zatvara se drvenim ili željeznim poklopcem. Srednjovjekovne cisterne u gradovima i samostanima nerijetko su bile umjetnički oblikovane (Trogir, Hvar, Dubrovnik i dr.). U XIX. st. preuzete su i u seljačko graditeljstvo, pa se grla cisterne najčešće nalaze na terasi jadranskih pučkih kuća.
2. Istoznačnica za rezervoar i spremnik. Limene cisterne zatvorene su posude za spremanje vode, ulja, benzina, kemikalija, plinova i dr. Takve su cisterne često iznutra presvučene gumom, lakom ili drugim naličem radi zaštite od korozivnoga djelovanja tekućina ili plinova smještenih u njima. Za prijevoz tekućina upotrebljavaju se specijalni kamioni cisterne, vagoni cisterne i brodovi cisterne.
