cinici (grčki ϰυνıϰός: pseći), pripadnici jedne od Sokratovih škola, kojoj je osnivač Antisten. Ime su dobili ili prema Diogenu iz Sinope ili prema gimnaziji u Kinosargu (Κυνοσάργης, Kynosárgēs), posvećenoj Heraklu. Svoja shvaćanja zasnivaju na učenju o vrlini, jednostavnom životu u skladu s prirodom, koja je dovoljna za blaženstvo. Vrlina se može naučiti vježbom (áskēsis). Sreća se postiže sustezanjem od potreba, samodostatnošću, samosvladavanjem (autárkeia). Među predstavnicima škole bili su Diogen, Monim, Kratet, Menedem, Menip. Pripisuje im se uvođenje dijatribe, književne vrste, odn. kraće etičke rasprave, polemički i satirički intonirane. Škola je iznova doživjela svoj uspon za njezinih najvećih predstavnika – Diona Hrizostoma (I. st. pr. Kr. – I. st.) i Lukijana iz Samosate (II. st.).
