cijepljenje ili navrtanje, oblik nespolnog (vegetativnog) razmnožavanja biljaka. Cijepljenjem se spaja jedna živa biljka s dijelom druge žive biljke (pupom, grančicom, dijelom stabljike) i one, tako spojene, nastave zajednički rasti. Biljka na koju se cijepi zove se podloga (hipobiont), a ona kojom se cijepi zove se plemka (epibiont). Biljka koja se razvije iz plemke zove se cijep (kalem, okulant). Od različitih načina cijepljenja najčešća je okulacija (očenje), kod koje se s plemke odreže pup s korom i nešto drva, umetne pod koru podloge i čvrsto priveže. Kopulacija (spajanje) je takvo cijepljenje kojim se na podlozi i plemci učine jednako dugi i široki rezovi, koji se spoje i čvrsto povežu. Pri engleskom ili popravljenom spajanju na podlozi i plemci učini se još i mali jezičac. Sljubljivanje (ablaktacija) je cijepljenje kod kojega se na podlozi i plemci odreže kora s nešto drva u duljini od 5 cm pa se ta dva podjednaka reza spoje i čvrsto povežu. Od drugih načina cijepljenja poznatiji su: sedlasto, na klin, pod koru, na raskol (precijep). Pri cijepljenju lakše srašćuju vrste istoga roda.
Cijepljenje se, uz ukorjenjivanje, osobito primjenjuje u voćarstvu i vinogradarstvu. Njime se postiže, u prvome redu, vjerno prenošenje svojstava pojedine sorte, a može se odabirati najprikladnija podloga, tj. korijenov sustav koji odgovara određenim ekološkim uvjetima. U vinogradarstvu se, osim navedenoga, cijepljenjem europske loze na američku podlogu dobiva trs otporan na trsova ušenka (filokseru). Cijepljenjem se također razmnožava i razno ukrasno bilje, a primjenjuje se i u eksperimentalnoj botanici (npr. za dobivanje kimera).
