struka(e): povijest, opća

ashabi (arap. aṣ-ṣaḥāba: drugovi, jednina ṣaḥābī; od glagola ṣaḥiba: pratiti), Muhamedovi bliski suradnici. Najvažnije su skupine muhadžiri (»prognanici«), stanovnici Meke koji su s Muhamedom pobjegli u Medinu, te ensarije (»pomagači«), stanovnici Medine koji su prihvatili Muhameda i njegove suradnike i zaštitili ih. Muslimanima su uzor duboke vjere, solidarnosti i požrtvovnosti. Drži se pohvalnim uz ashabovo ime izgovoriti raḍiya Allāh ʻanhu (»Bog bio zadovoljan njime«). Sljedeća generacija naziva se tabijima (»sljedbenicima«).

Citiranje:

ashabi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ashabi>.