antipedagogija (anti- + pedagogija), pojava protivna prirodnomu razvoju djeteta; pedagoški suprotan učinak, mjera, metoda i postupak suprotstavljen pozitivno organiziranomu odgoju, izobrazbi i znanstveno-stručnomu utemeljenju pedagoških procesa. Protivi se pretjeranoj »pedagogizaciji« učenja razvoja i socijalizacije čovjeka. Zahtjev za zdravim, prirodnim, slobodnim i antiautoritarnim odgojem pojavio se u Europi 1970-ih, istodobno kad se u Americi istaknuo Pokret za prava djece (Children’s Rights Movement). Antipedagoške pojave u obitelji i školi očituju se kao svojevrsni odgojni konflikti i sukobi, međusobno nerazumijevanje, suprotstavljanje i zanemarivanje prirodno-razvojnih potreba djeteta. One upozoravaju na zapostavljanje samoaktualizacije djeteta, njegove samostalnosti, samoaktivnosti, samopotvrđivanja i slobode u razvoju (os. do 14. god. života). Antipedagogija ne zagovara apsolutnu odgojnu neovisnost djeteta, nego njegovu razvojno-soc. i izobrazbenu autonomiju. Antipedagoške pojave u školi očituju se kao socijalno-pedagoško nezadovoljstvo u odnosima učenika i nastavnika, suprotstavljanje učeničkoj individualnosti, neobavljanje školskih obveza, autoritarno i represivno ponašanje odgojitelja i nastavnika te kao različit oblik kažnjavanja u školi (i obitelji).
