analitička psihologija.
1. Svaki pristup predmetu psihologije koji, radi proučavanja, naglašava raščlanjivanje psihičkih pojava na sastavne dijelove.
2. Teorija ličnosti i terapijska metoda koja istražuje dinamičke (instinktivne) i psihološke čimbenike u podlozi čovjekova ponašanja. Utemeljio ju je Carl Gustav Jung, dalje razvijajući postavke psihoanalize, iako je on, uz individualno nesvjesno, pretpostavljao i postojanje kolektivno nesvjesnoga, a za razliku od Sigmunda Freuda umanjivao je značaj seksualnih instinkata, smatrajući kako libido nije isključivo seksualna, već životna energija. Prema Jungu, libido se može očitovati putem simbola, koji izviru iz nesvjesnoga. Dijelove kolektivno nesvjesnoga, koje čovjek nasljeđuje od davnih predaka, nazvao je arhetipovima i opisao kao univerzalne obrasce u temelju ponašanja, te svojevrsnim nagonom za akcijom. Uobičajeni arhetipovi (npr. majka, heroj, križ) prisutni su u mitovima.
