alveola (lat. alveolus: koritašce, šupljinica).
1. Šupljina u obliku mjehurića, završni dio dišnih cijevi u plućima u kojem se odvija izmjena plinova; ima ih oko 150 milijuna i zato je respiratorna površina pluća vrlo velika.
2. Sastavni dio žlijezda građenih od mjehurića (alveolne žlijezde) u kojima stanice izlučuju određene sekrete.
3. Alveola zuba, zubna čašica u alveolnim nastavcima gornje i donje čeljusti u kojoj je smješten zubni korijen. Čini je alveolna kost koju oblaže sloj vezivnog tkiva ili periodontni ligament, a u njoj leži zub. Alveolna kost razvija se s nicanjem zuba, doseže maksimalnu visinu u punoj denticiji i nestaje nakon gubitka zuba.
