alegorija (grč. ἀλληγορία: slikovit govor), zoran, verbalni, likovni, gestični, glazbeni ili sinkretični prikaz kakva smisla, ideje ili pouke. Nalazi se u svakodnevnom životu, književnosti, u likovnim umjetnostima, kazalištu, u arhitekturi i glazbi. U književnosti je to retorička figura kojom se kakvu prikazu pridaje vrijednost različita od doslovne. U likovnim umjetnostima prikaz ideja, pojmova ili čina s pomoću figura i simbola. U njoj su prikaz i predmet povezani ili sličnošću ili suprotnošću, a to alegoriju s jedne strane združuje sa simbolom, metaforom i usporedbom, s druge pak strane s ironijom, zagonetkom i izrekom čineći njezino povijesno mjesto u sustavu tropa karakteristično pomičnim. Podjednako rado prianja i uz velike i male, visoke i niske, fikcijske i nefikcijske pripovjedne forme (mit, basna, egzempl, parabola, ep, roman, drama, ali i historiografija). Također je od antičkih vremena, pod imenom alegoreze (→ interpretacija), u osnovi takva razumijevanja religijskih i književnih tekstova koje u njima pronalazi kakav prepoznatljiv smisao ili pouku. Zbog sklonosti pretvaranju književnih instanci u šifre, njome se do danas rado služe pisci satira, fantastične, didaktične i dječje književnosti.
