akomodacija (lat. accommodatio: prilagodba, usklađivanje).
1. U medicini, prilagodba, sposobnost čovječjeg i životinjskog oka da gleda na različitu daljinu, a da pritom slika promatranog predmeta ostane jednako oštra. Temelji se na tome što prednja ploha leće u oku može mijenjati svoju izbočenost (konveksnost), a time i žarišnu daljinu. Sposobnost je akomodacije ograničena, a starenjem slabi, jer leća gubi elastičnost (→ oko).
2. U lingvistici, proces u kojem se ostvaruje prilagodba glasova. Dijeli se na regresivnu, kad se prethodni glas prilagođuje sljedećemu (pred + hoditi > prethoditi), i progresivnu, kad se sljedeći glas prilagođuje prethodnomu (izri + kati > izricati).
