akmeizam (rus. akmeizm, prema grč. ἀϰμή: vrhunac), ruski književni pokret. Pojavio se 1911. Nasuprot simbolizmu istaknuo je »muško« načelo (»adamizam«) predmetnosti i »čvrstinu«, konciznost i jasnoću lirskog izričaja. U ostvarenju programa pjesnici te skupine nisu bili jedinstveni, pa se o stilu akmeizma jedva može govoriti. Teoretičar pokreta bio je N. S. Gumiljov, a vodeći pjesnici A. A. Ahmatova i O. E. Mandeljštam. Blizak je načelima akmeizma i »klarist« M. A. Kuzmin. U pjesničkim tekstovima napuštali su mistiku, pjesništvo su smatrali osebujnim obrtom (skupina Ceh poêtov), izjednačivali »lijepo« i »ružno«, skloniji su bili graditeljstvu nego glazbi, unosili su prozaizme u poeziju, ali nisu, različito od futurista, osporavali kulturnu tradiciju, dovodeći je ipak u isti niz sa svakodnevicom. Nakon 1917. skupina se, ne pristajući uz revoluciju, raspadala.