Viète [vjεt], François (latinizirano Franciscus Vieta), francuski pravnik, političar i matematičar (Fontenay-le-Comte, ? 1540 – Pariz, 13. XII. 1603). Iako se matematikom bavio samo kao hobijem, bio je jedan od najistaknutijih francuskih matematičara XVI. st. Najvažnije rezultate postigao je u algebri i trigonometriji. Osnovao je modernu algebru uvođenjem općeg matematičkog simbolizma tj. slovčanih simbola za označivanje brojeva i nepoznanica, u djelu Uvod u analitičku vještinu (In artem analyticem isagoge, 1591).
Otkrio je vezu između koeficijenata kvadratne algebarske jednadžbe i njezinih korijena, danas poznatu kao Vièteove formule. Ako se kvadratna jednadžba transformacijama dovela u oblik x² + px + q = 0, za nju vrijedi x1 + x2 = –p, x1 · x2 = q, gdje su x1 i x2 nultočke (korijeni) kvadratne jednadžbe.
Njegova izgradnja algebre omogućila je Descartesovu analitičku geometriju. U ravninskoj i sfernoj trigonometriji Viète je našao opću metodu za određivanje nepoznatih elemenata trokuta iz triju zadanih. Izveo je kosinusni poučak u današnjem obliku. Surađivao je s Marinom Getaldićem. Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Vieta) i planetoid (31823 Viete).
