Veternica, špilja u jugozapadnom dijelu Medvednice (Gornji Stenjevac); duga je 5996 m; prvih 380 m špilje uređeno je za posjetitelje. Ime je dobila po struji zraka (kajkavski: veter) koji se javlja na ulazu. Ulaz u špilju leži na 320 m apsolutne visine. Veternica je na kontaktu litotamnijskih vapnenaca i dolomita. Sastoji se od glavnih kanala (2622 m) i zamršenoga sustava vodoravnih hodnika, kanala i dvorana. U završnom dijelu špilje teče potok, koji ponire na Ponikvama; ukupno je registrirano oko 15 vodenih tokova koji teku po kanalima špilje. Stalna temperatura špilje je 10 °C. U njoj obitavaju šišmiš (Chiroptera), rakušci (Niphargus stygius likanus), špiljski trčak (Anophtalmus kaufmanni weingärtneri), pijavica iz roda Trocheta i dr. Početni dio špilje bio je kontinuirano naseljen od paleolitika do željeznoga doba. U Veternici su nađeni ostatci 70-ak vrsta životinja (špiljski medvjed, špiljski lav i leopard, špiljska hijena, nosorog, pragovedo, golemi jelen, divlja mačka i dr.), kremeni artefakti (šiljci, strugala, bodeži) i dr. Najstariji nalazi čovjeka (neandertalci) pripadaju kulturi razvijenoga moustériena; premda im je prvotno određena starost od 43 200 godina, drži se da su stari između 50 000 i 100 000 godina. Veternica je od 1979. zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode.
