Vanuatu (Republika Vanuatu; bislama Ripablik blong Vanuatu, engleski Republic of Vanuatu, francuski République de Vanuatu), otočna država u Melaneziji u jugozapadnom dijelu Tihoga oceana, oko 1750 km sjeveroistočno od Australije; obuhvaća 12 281 km².
Prirodna obilježja
Vanuatu tvore 83 otoka, od kojih su 63 naseljena. Veći su otoci Espiritu Santo (3956 km²), Malekula (Malakula, prije Mallicolo; 2041 km²), Éfaté (Efate ili Vate; 900 km²), Erromango (Eromanga; 888 km²), Ambrym (678 km²), Tanna (Tana; 555 km²), Pentecôte (Pentecost; 491 km²), Épi (Epi; 445 km²), Ambae ili Aoba (Oba; 402 km²), Vanua Lava, Gaua, Santa Maria, Maéwo (Maewo), Malo i Anatom ili Aneityum. U smjeru sjever–jug protežu se u duljini od približno 1300 km; vulkanskoga su podrijetla (aktivni vulkani na otocima Tanna, Lopevi i Ambrym). Najviši je vrh države Tabwemasana (1879 m) na otoku Espiritu Santo. Tropska kišna, vruća, klima pod znatnim je utjecajem oceana i pasata; temperaturna su kolebanja tijekom godine mala. Prosječna godišnja temperatura iznosi 25,1 °C, srednja zimska (srpanj) 22,2 °C, a srednja ljetna (siječanj) 26,7 °C. Godišnja količina oborina kreće se od 2360 mm na južnim otocima do 4000 mm na sjevernim otocima (otočja Banks i Torres). Otoci su u razdoblju od studenoga do travnja na udaru jakih tropskih ciklona. Prekriveni su gustom kišnom šumom, a u sušnijim područjima savanom; u priobalju rašireni su gajevi i plantaže kokosovih palmi. Zbog smještaja u Tihooceanskom ili Pacifičkom vatrenom prstenu, česti su potresi; osobito razoran bio je potres 2024 (magnituda 7,3 prema Richteru).
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2020. Vanuatu ima 300 019 st. ili 24,4 st./km², a prema procjeni 2024. ima 321 413 st. Najgušće je naseljen središnje položen otok Éfaté, na kojem živi više od četvrtine populacije. Većina stanovništva (99,4%) starosjedilački su Melanezijci (Ni-Vanuatu, 99,2%), a ima i Europljana, Kineza, Vijetnamaca i dr., koji žive uglavnom u gradovima (Port Vila). Po vjeri su protestanti (75,1%, 2020; prezbiterijanci, anglikanci, adventisti), katolici (12,1%), pripadnici različitih autohtonih (melanezijskih) religija (3,1%) i dr. Za prvoga popisa stanovništva (1967) na otocima je živjelo 77 988 st., potom je broj stanovnika bio 111 251 (1979), 186 678 (1999) te 234 023 (2009). Porast stanovništva u dva je posljednja međupopisna razdoblja (1999–2009. i 2009–20) ujednačen (u prosjeku 2,3% na godinu) i uglavnom odgovara stopi prirodnoga priraštaja (2,32% ili 23,2‰, 2009–20). Stopa nataliteta iznosi 28,2‰ (2020; svjetski prosjek 17‰), mortaliteta 5,0‰ (2020; svjetski prosjek 8‰), a mortaliteta dojenčadi 16‰ (2020). Stanovništvo je mlado; u dobi je do 14 godina 38,6% (2020; svjetski prosjek 25,5%), u dobi od 15 do 64 godine 57,2% st., a u dobi od 64 i više godina samo 4,2% stanovništva (2020). Životni se vijek produljuje pa očekivano trajanje života za muškarce rođene 2020. iznosi 71,6 godina, a za žene 74,2 godine. Radnu snagu čini 83 778 st., od čega je nezaposleno 6,0% (2020); zaposleno je 78 729 st. ili 46,7% radno sposobnog stanovništva (starijega od 15 godina). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 42,3% zaposlenoga stanovništva, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 9,0%, a u uslužnim djelatnostima 48,7% (2020). Vanuatu ima ogranak zajedničkoga sveučilišta tihooceanskih država (University of the South Pacific; osnovano 1968); službeni su i razgovorni jezici bislama (najrašireniji), engleski i francuski, a razgovorni i različiti melanezijski jezici. Nepismeno je 7,8% starijih od 15 godina (2020; na jeziku bislama čita i piše 91,1% populacije, na engleskome 77,8%, a na francuskome 40,0%). Glavni je grad Port Vila (Port-Vila; 49 034 st., 2020) na otoku Éfaté, a status gradskog naselja ima još Luganville (17 719 st.) na otoku Espiritu Santo; u ta dva grada živi 22,2% st. (2020).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih glavne su gospodarske djelatnosti ribarstvo, turizam i međunarodne financijske usluge (off-shore). God. 2007. vrijednost ostvarenoga BDP-a bila je 897 milijuna USD (prema paritetu kupovne moći), a BDP-a po stanovniku oko 3900 USD. U sastavu BDP-a udjel je industrije 10%, poljoprivrede 25%, a uslužnoga sektora 65%. Važnija su prirodna bogatstva tropsko drvo i riblji fond. Većinu poljoprivredne ponude čine riba, kokosov orah, kakaovac, tropsko voće i drvo. U industrijskoj ponudi prednjače hrana i drvne prerađevine. Vrijednost je izvoza ostvarenoga 2006. god. 40 milijuna USD, a uvoza 156 milijuna USD. Većinu izvoza čine kokosov orah, hrana i drvo, a najveći dio uvoza otpada na strojeve i opremu te gorivo. Prema udjelu u vanjskoj trgovini vodeći su partneri Tajland (34%), Australija (30%), Novi Zeland (15%) i Singapur (10%). Vrijednost je deviznih i zlatnih rezervi 40,5 milijuna USD (2003), a vanjski je dug 81,2 milijuna USD (2004). Od 1990. Vanuatu prima međunarodnu pomoć u iznosu od približno 40 milijuna USD godišnje (najviše iz Australije, Francuske, Novoga Zelanda i Japana).
Promet
Cestovna je mreža slabo razvijena; od 1070 km cesta koje povezuju uglavnom priobalna naselja asfaltirana je samo četvrtina (pretežno na otocima Espiritu Santo i Éfaté). Glavne su luke Port Vila (na otoku Éfaté) i Luganville (na otoku Espiritu Santo). Međunarodna zračna luka (Bauerfield) nedaleko je od glavnoga grada. Promet između otoka odvija se manjim zrakoplovima (uzletno-slijetne staze uglavnom su zemljane) i brodicama.
Novac
Novčana jedinica je vatu (VT; VUV).
Povijest
Na temelju arheoloških ostataka pretpostavlja se da su Vanuatu u razdoblju 1300–500. pr. Kr. naselili stanovnici austronezijskog, odn. melanezijskog podrijetla koji su razvili klansko društveno uređenje, a na pojedinim otocima su od XI. do XVII. st. postojali i monarhijski oblici vlasti. Prvi Europljanin koji je došao do otočja bio je portugalski pomorac Pedro Fernandes de Queirós 1606. Europljani ga potom posjećuju tek u drugoj polovici XVIII. st: 1768. Louis Antoine de Bougainville, a 1774. James Cook koji otoke naziva Novi Hebridi (New Hebrides). Od 1839. ondje stižu europski kršćanski misionari, a od 1860-ih britanski i francuski naseljenici koji se počinju međusobno sukobljavati zbog čega su Velika Britanija i Francuska 1887. osnovale posebnu anglo-francusku komisiju zaduženu za nadzor doseljenika, a 1906. uspostavile potpunu vlast nad otočjem u obliku kondominija (s dvjema paralelnim upravama i posebnim zajedničkim poslovima). Za II. svjetskog rata otočje je bilo važna saveznička pomorsko-zračna baza. Od sredine 1970-ih pojedini su otoci (Tanna, Espiritu Santo i dr.) više puta pokušali proglasiti samostalnost. Pošto su Novi Hebridi 1978. dobili samoupravu, 30. VII. 1980. stekli su neovisnost (i uzeli sadašnje ime). Prvi premijer postao je Walter Lini (vođa Stranke naše zemlje), ostavši na položaju do 1991. U listopadu 1982. proglašena je gospodarska zona u širini od 200 morskih milja, a Vanuatu se spori s Francuskom oko suvereniteta nad otocima Matthew i Hunter (smještenim istočno od Nove Kaledonije). Od 1990-ih državu vode nestabilne koalicijske vlade, uz česte smjene premijera; dulje su na položaju bili Maxime Carlot Korman (1991–95., 1996), Edward Natapei (2001–04., 2008–10), Ham Lini (2004–08) i Charlot Salwai (2016–20., 2023–25).
Politički sustav
Prema Ustavu od 30. VII. 1980., Vanuatu je republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Članica je Commonwealtha. Predsjednik republike državni je poglavar. Bira ga na mandat od 5 godina izborno tijelo koje se sastoji od članova parlamenta i predsjednika pokrajinskih vijeća. Izvršnu vlast ima vlada (Vijeće ministara), koju vodi premijer; njega bira parlament iz svojih redova, a on potom imenuje ministre. Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament s 52 člana, koje, na mandat od 4 godine, biraju državljani na općim i tajnim izborima. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Najviši sudovi su Vrhovni sud, članove kojega imenuje predsjednik republike, i Apelacijski sud, koji zasjeda po potrebi. Administrativno se Vanuatu dijeli na 6 pokrajina. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 30. srpnja (1980).
Političke stranke
Stranka naše zemlje (Vanua’aku Pati – akronim VP), stranka je ljevice, osnovana 1971. kao Nacionalna stranka Novih Hebrida, današnje ime uzela je 1977. Predvodila je pokret za neovisnost i bila na vlasti 1980–91., nakon čega je doživjela raskol, ali je ostala među vodećim strankama (često prva po broju glasova, a na izborima 2025. druga) te sudjeluje u vladama 1998–2022. i od 2025. Savez umjerenih stranaka (Union of Moderate Parties/Union des partis moderés – akronim UMP/UPM), konzervativna je stranka, osnovana 1981. Na većini je izbora jedna od dvije najjače stranke (2025. prva po broju glasova). Sudjeluje u vladama 1991–98., 2004–08. i 2016–25. Nacionalna ujedinjena stranka (National United Party – akronim NUP), socijaldemokratska je stranka, osnovana 1991. nakon raskola u VP-u. Do 2012. među vodećim je trima strankama, potom ima slabije izborne rezultate. U vladama je sudjelovala 1991–2025.
