Trst (talijanski Trieste [triɛ'ste]), grad i luka u Tršćanskome zaljevu na obali Jadranskoga mora, sjeveroistočna Italija; 199 015 st. (2021). Upravno je središte istoimene administrativne jedinice (do 2017. pokrajina) i regije Furlanija-Julijska krajina. Leži podno vapnenačkoga Krasa u priobalnom pojasu krajnjega sjeveroistočnoga dijela Jadrana, gdje se glavni pomorski uzdužni prometni pravac sastaje s kopnenim putovima iz srednje Europe (željeznička pruga Beč–Trst, otvorena 1857). Veliko je lučko središte (57,6 milijuna tona tereta, 2021) s najvećim naftnim terminalom na Sredozemlju; Transalpskim naftovodom (TAL) dugim 464 km nafta se od 1967. transportira do rafinerije u Ingolstadtu (Njemačka), s ogrankom do Schwechata (Austrija); glavna je talijanska i sredozemna luka za promet kavom. Trst je snažno trgovačko, financijsko (sjedište nekoliko međunarodnih osiguravateljskih kuća) i kulturno središte sa sveučilištem (osnovano 1924), Nacionalnim institutom za oceanografiju i geofiziku (1958), konzervatorijem (1903), mnogobrojnim muzejsko-galerijskim ustanovama (povijesni, pomorski, prirodoslovni muzej, galerija suvremene umjetnosti Revoltella, lapidarij i dr.), kazalištima, botaničkim vrtom. Sačuvani su tragovi rimskoga naselja (otkrivani 1930–39): ostatci antičkoga kazališta, slavoluka (Arco di Riccardo), dvaju akvedukata i bazilike. Romaničko-gotička katedrala San Giusto podignuta je u XIV. st. na ostatcima rimskoga hrama, a uz nju je istoimeni utvrđeni dvorac (XVI. st., primjer venecijanske fortifikacijske arhitekture; danas muzej). Mnoge manje crkve (najstarija iz XI. st.), mnogobrojne palače iz XIX. st.; najreprezentativnije (palača Stratti, palača tršćanskog Lloyda, gradska vijećnica, prefektura) nalaze se na glavnome gradskom trgu (Piazza Unità d’Italia). Brodogradnja, rafinerija nafte, tvornice brodskih strojeva, cementa, kemijskih proizvoda i dr. Međunarodna zračna luka (Trieste-Ronchi dei Legionari, promet oko 1,3 milijuna putnika) nalazi se 30 km sjeverozapadno od grada.
Na mjestu današnjega grada nalazila se ilirsko-keltska naseobina Tergeste, koju su Rimljani osvojili oko 177. pr. Kr. Gaj Julije Cezar dao je 52. pr. Kr. naselju status rimske kolonije. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva 476. bio je u sastavu Odoakarove države, potom pod Ostrogotima (od 508) i kratko pod Istočnorimskim (Bizantskim) Carstvom (535–538), pa pod Langobardima (od 568), Franačkom (od 788) i franačkom Kraljevinom Italijom (od 943), pod kojom je tršćanski biskup 948. dobio grofovsku vlast nad gradom. Od 951. pod suverenitetom njemačkoga kralja Otona I. Velikoga te od 962. u sastavu Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Otkako je Venecija zaposjela zapadnu istarsku obalu, bio je i Trst izložen njezinu pritisku. Iako je nekoliko puta u XIII. i XIV. st. potpadao pod mletačku vlast, ipak se odupro mletačkim pretenzijama i konačno – braneći se od njih i očekujući nove povlastice – priznao 1382. vlast Habsburgovaca. Pod njihovom je vlašću bio, uz prekid tijekom kratkotrajne mletačke (1508–09) i francuske vladavine (1809–13), sve do propasti Austro-Ugarske u I. svjetskom ratu 1918. Pod Habsburgovcima Trst je 1719. postao slobodnom lukom, a potkraj XVIII. st. vodećim pomorsko-trgovačkim središtem na Jadranu. Pred kraj francuske vladavine u Trst je 1813. bilo premješteno sjedište Ilirskih pokrajina. Statutom iz 1850. dobio je široku autonomiju te je u drugoj polovici XIX. st. prerastao u prvorazrednu južnoeuropsku luku, prometno dobro povezanu sa zaleđem. Iako je uključivanjem u austrijsko carinsko područje izgubio 1891. statut slobodnoga grada, istodobno je postao velikim industrijskim i bankarskim središtem. Od 1918. u sastavu Italije, čiji je fašistički režim od 1922. provodio teror i nasilnu talijanizaciju njegova slavenskog stanovništva, pretežito Slovenaca. Nakon kapitulacije Italije 1943. okupirale su ga njemačke postrojbe koje su u neposrednoj blizini grada organizirale tranzitni logor iz kojega je više tisuća Slovenaca, Hrvata i Židova odvedeno u njemačke logore. Njemačke su postrojbe grad držale sve do 2. V. 1945., kada ga je zaposjela Jugoslavenska armija, koja se 12. VI. morala povući na temelju sporazuma Jugoslavije s Velikom Britanijom i SAD-om. Od 1947. bio je u sastavu Zone A Slobodnoga Teritorija Trsta te je s njom 1954. vraćen Italiji. Od 1960-ih do kraja 1980-ih u Trstu je velik broj stanovnika Jugoslavije nabavljao robu široke potrošnje.
