Trondheim [trɔ'nhεim] (od 1931; prije Nidaros i Trondhjem), grad i luka na južnoj obali istoimenoga fjorda (Trondheimsfjorden), oko ušća rijeke Nid, u središnjoj Norveškoj; 200 652 st. (2025). Po broju stanovnika najveći je grad okruga Trøndelag, a treći u Norveškoj. U središnjem, starom dijelu grada, okruženog meandrirajućim tokom rijeke Nid i kanalom koji je spaja s morem, nalazi se katedrala Nidaros, izgrađena od XI. do XIII. st. (restaurirana u XIX. st.) na grobu Olava II. Haraldssona, sveca zaštitnika Norveške (u srednjem vijeku važno je hodočasničko središte; u njoj su okrunjeni mnogi norveški kraljevi) te drvena kraljevska rezidencija Stiftsgården građena 1774–78. U okolici su sačuvane utvrde Munkholmen iz 1661 (na istoimenom otočiću) i Kristiansten iz 1684. Trgovačko je i znanstvenoistraživačko središte s elektroničkom i informatičkom industrijom te visokom tehnologijom. Ima Znanstveno-tehnološko sveučilište (osnovano 1996), Institut za industrijska i tehnička istraživanja (SINTEF – Stiftelsen for industriell og teknisk forskning) i druge znanstvene ustanove; umjetnički muzej, muzej dekorativnih umjetnosti, norveške popularne glazbe (Rockheim), etnografski muzej na otvorenome (Sverresborg). Zbog blizine podmorskih crpilišta nafte i prirodnoga plina razvio se uslužni sektor za naftnu industriju. Trgovačka (promet 3,6 milijuna tona, 2024) i putnička luka (pristanište za brodove za krstarenje i za trajekte). Međunarodna zračna luka (Værnes; više od četiri milijuna putnika na godinu).
Grad je pod imenom Nidaros osnovao 997. norveški kralj Olav I. Tryggvason (955–1000) kao vojno uporište i kraljevsku rezidenciju. Od 1152. do 1537. bio je sjedište katoličke nadbiskupije; od osnutka do 1016., potom 1028–67. i 1150–1217. prijestolnica Norveške. Budući da je bio građen od drva, više je puta teško stradavao u požarima, osobito teško 1651. u požaru koji je uništio više od 90% gradske površine.
