Tiringija (njemački Thüringen [ty:'riŋən]), savezna zemlja u središnjem dijelu Njemačke; 16 172 km² s 2 249 882 st. (2010). Pretežno brežuljkast i šumovit kraj s razmjerno blagom klimom. Zauzima plodnu Tirinšku zavalu na sjeveru, brežuljkasto područje na jugoistoku i do 983 m visoku Tirinšku šumu na jugozapadu. Na zapadu dopire do rijeke Werre, na istoku prelazi tok Saale. Uzgajaju se žitarice i krumpir te industrijsko (šećerna repa, duhan i dr.) i ljekovito bilje. Vinogradarstvo je rašireno u dolinama rijeka Ilm i Saale. Šume prekrivaju 32% površine. Industrija je uglavnom koncentrirana u području Eisenach–Gotha–Erfurt–Weimar. Vodeće su automobilska (Opel i Bosch u Eisenachu), elektrotehnička i elektronička (Erfurt, Arnstadt, Sömmerda i Jena), optička industrija i proizvodnja preciznih instrumenata (Jena), farmaceutska industrija i biotehnologija (Jena, Weimar), porculanska i staklarska industrija (Jena, Kahla) te proizvodnja igračaka (Sonneberg). Razvijen je turizam, osobito zimski na području Tirinške šume te lječilišni (Bad Liebenstein, Bad Berka, Bad Sulza i Bad Langensalza). Zbog smještaja u srednjem dijelu zemlje, Tiringija ima važnu prometnu ulogu u povezivanju istoka i zapada te sjevera i juga zemlje, osobito nakon ujedinjenja Njemačke (obnova i izgradnja novih prometnica). Upravno je središte i glavno prometno čvorište Erfurt. – Područje povijesne pokrajine uglavnom se poklapa s područjem istoimene savezne zemlje. Ime je dobila prema germanskom narodu Tirinžanima, koji su se ondje doselili oko 350. god. Oko 500. osnovali su prostrano kraljevstvo koje su 531. osvojili Franci pod vodstvom Teuderika I. i Klotara I. te ga konačno pokorili nakon pobune Tirinžana i Sasa (555–556). U VIII. st. ondje su djelovali kršćanski misionari, među njima sv. Bonifacije; Tiringija je pokrštena i uvedena je crkvena organizacija. Godine 719. Tiringija je organizirana kao franačko vojvodstvo, a njezin teritorij podijeljen na brojne feudalne posjede. Godine 806. Karlo I. Veliki osnovao je istočno od nje Tirinšku marku. U sastavu Franačke Tiringija je bila sve do 843., kada je pripala Istočnofranačkomu (Njemačkomu) Kraljevstvu, odnosno Svetomu Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti (od 962) kao dio Saske, u sastavu koje je bila sve do 1130., kada je uzdignuta u neovisnu grofoviju. Nakon 1247. bila je pod vlašću markgrofova od Meissena iz kuće Wettin. Godine 1485. ernestinska linija dinastije Wettin stekla je veći dio Tiringije, dok je albertinska linija dobila sjevernu Tiringiju. Dio Tiringije također je stekla i Pruska nakon Bečkoga kongresa (1814–15) i rata s Habsburškom Monarhijom (1866). Godine 1920. Tiringija je bila konstituirana kao pokrajina Weimarske Republike, a od 1934. do 1943. bila je administrativna jedinica Trećega Reicha. U proljeće 1945. zauzeli su ju Sovjeti, pa se nakon II. svjetskog rata nalazila u sovjetskoj okupacijskoj zoni, a od 1949. u Demokratskoj Republici Njemačkoj. Status pokrajine zadržala je sve do 1954., kada je bila podijeljena na nekoliko okruga. Nakon ujedinjenja Njemačke 1990. konstituirana je kao savezna zemlja.
