Tanger (franc. izgovor [tᾶže']) (arap. Ṭanǧa, španj. Tánger, engl. Tangier), grad, upravno središte pokrajine Tanger-Tétouan i slobodna luka u sjevernom Maroku, u Gibraltarskim vratima; 669 685 st. (2004). Grad se sastoji od staroga, arapskog dijela sa zidinama, unutar kojih su džamija iz XVII. st., bivša sultanova palača iz XVIII. st. i druge građevine; noviji je dio izgrađen u XIX. i XX. st. Tekstilna (sagovi i dr.), prehrambena i metalna industrija; metalurgija; umjetnički obrti (obradba kože, drva, srebra i dr.). Trgovačko, tranzitno i turističko središte. Željezničkim prugama povezan je s Casablancom i Alžirom. Međunarodna zračna luka. – U neposrednoj blizini današnjega grada nalazio se antički Tingis, trgovačko uporište Feničana i Kartažana. Osvojivši ga 82. pr. Kr., Rimljani su mu 38. pr. Kr. dali status kolonije, a 42. su ga učinili glavnim gradom provincije Mauretanije (Mauretania Tingitana). Nakon pada Zapadnorimskoga Carstva osvojili su ga Vandali (429), Bizant (533), Zapadni Goti (VII. st.) i Arapi (705). Poslije je bio pod vlašću Portugala (1471–1581. i 1640–61), Španjolske (1581–1640) i Engleske (1661–84), koja ga je predala marokanskomu sultanu. Zbog njegova iznimnoga strateškog položaja na prilazu u Sredozemno more, poč. XX. st. došlo je do sukoba između europskih velesila oko njegova posjedovanja. Premda je britansko-francuskim i francusko-španjolskim sporazumom od 1904. za Tanger bio predviđen poseban režim, zbog imperijalnih pretenzija Njemačke (u Tangeru se 1905. demonstrativno iskrcao njemački car Vilim II.) izbila je međunarodna kriza, koja je bila riješena na međunarodnoj konferenciji u Algecirasu 1906. Na toj je konferenciji 13 država sudionica potvrdilo međunarodni položaj Tangera. God. 1912. sporazumom u Fèsu i francusko-španjolskom konvencijom bila je uspostavljena tzv. međunarodna zona u Tangeru, za koju je Pariškom konvencijom 1923. bio određen poseban statut. Iskoristivši slom Francuske 1940., Španjolska je okupirala Tanger i uključila ga u svoju zonu Maroka, ali ga je nakon II. svjetskog rata morala evakuirati. Velika Britanija i Francuska zaposjele su ga 11. X. 1945., a 1956. pripojen je Maroku.
