Sumartin, naselje i luka na jugoistočnoj obali otoka Brača; 477 st. (2021). Franjevački samostan (XVIII. st.), župna crkva sv. Martina iz 1913. Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, maslina), ribarstvom i turizmom. Trajektna linija spaja Sumartin s Makarskom. – God. 1645. osnovali su ga izbjeglice pred Osmanlijama s područja Makarskoga primorja. Za Kandijskoga rata (1645–69) onamo su se doselili franjevci i izbjeglice s kopna pa je Sumartin ostao jedino štokavsko mjesto na Braču. Izbjeglice s kopna stigli su u novom valu i tijekom Morejskoga rata (1684–99). U već definiranim zemljišnim odnosima na otoku, pristiglo stanovništvo posvetilo se ribarenju, pomorstvu i brodogradnji. Prvotni naziv mjesta bio je Vrhbrača, a naziv Sumartin naselje je dobilo po razrušenoj crkvici sv. Martina, koju su doseljenici obnovili. Za II. svjetskoga rata, u rujnu 1944., na području Sumartina vodile su se posljednje borbe za oslobođenje posljednjega njemačkoga uporišta na Braču.
