Spirou [spiʀu'], junak belgijskoga komičnog stripa Spirou i Fantasio u kojem se prikazuju doživljaji dvojice prijatelja i novinara – Spiroua (valonski: vrckav), odjevena u odoru hotelskoga poslužitelja, i Fantasija. Ukupno je do 2019. izišlo 55 albuma u glavnome nizu. Strip je 1938. za časopis Le Journal de Spirou u izdanju nakladničke kuće Dupuis stvorio crtač Rob-Vel (pravim imenom Robert Velter, 1909–91), uvevši i lik Spirouova kućnog ljubimca, vjeverice Spipa; na prvim su epizodama radili, potpisivani zajedno kao Davine, crtač Luc Lafnet (1899–1939) te Velterova supruga, scenaristica i crtačica Blanche Dumoulin (1895–1975), koja od 1940. preuzima realizaciju stripa uz pomoć francuskoga crtača J. Van Straelena, a 1943. strip je preuzeo Jijé (pravo ime Joseph Gillain, 1914–80), koji uvodi lik Fantasija. Klasično razdoblje stripa, u kojem je postigao svjetski uspjeh, počelo je 1946. kada ga preuzima crtač i scenarist André Franquin (1924–97), koji ga je učinio, uz Hergéova Tintina, u svijetu najpoznatijim djelom belgijsko-francuske tradicije stripa, uspjelo spojivši pustolovno-špijunske zaplete, ironijski humor i blago karikaturalan realistički crtež, koji je, premda naizgled blizak Hergéovoj tradiciji tzv. bruxelleske škole »čiste linije«, naglašeniji i elastičniji, dinamičnije linije koja sugerira pokret. U Franquinovu radu strip prelazi s kratkih epizoda i pasica na cjelovite, narativno razrađene epizode u albumima (ukupno ih je realizirao 24), velik broj stalnih likova (ekscentrični izumitelj grof Champignac: Vještac iz Gljivodvora, 1951; egzotična životinja Marsupilami: Marsupilami je ukraden, 1952; Gnijezdo Marsupilamija, 1957; zli izumitelj Zorglub: Z kao Zorglub, U sjeni Z, obje 1960), a od 1959., otkad mu kao scenarist pomaže Greg (pravo ime Michel Régnier, 1931–99), priče dobivaju i konkretnije geopolitičke pozadine (Budin zatočenik, 1959; QRN nad Peretzburgom, 1963). Crtač i scenarist Jean-Claude Fournier (r. 1943) preuzima strip 1969. te do 1979. crta devet epizoda u suvremenijem, realističnijem stilu, s moderniziranim i politički angažiranim pričama koje tematiziraju kolonijalizam i nuklearnu opasnost (Tora Torapa, 1973; Grigri iz Niokolo-koba, 1974). Potkraj 1970-ih strip je ušao u prijelazno razdoblje, s više pokušaja revitalizacije: crtač Nic Broca (1932–93) i scenarist Raoul Cauvin (r. 1938) u trima epizodama nastavljaju Fournierov pristup (Tajna crne kutije, 1983), francuski autor Yves Chaland (1957–90) pokušava, u jednoj epizodi (Srca od čelika, serijalizirano 1982), postmodernistički pastiš Rob-Velova i Jijéova, ali i Tintinova stila (tzv. atomski stil, koji je znatno utjecao na autorski strip), a komercijalni i umjetnički uspjeh vraćaju scenarist Tome (pravo ime Philippe Vandevelde, 1957–2019) i crtač Janry (pravo ime Jean-Richard Geurts, r. 1957) koji 1984–98. u 14 epizoda osuvremenjuju priču, a crtački osviješteno nasljeduju Franquinov stil (Virus, 1984). U XXI. st. strip je ponovno osuvremenjen: 2004–08. četiri epizode, likovno pod utjecajem japanske mange (Spirou i Fantasio u Tokiju, 2006), izrađuju francuski scenarist Jean-David Morvan (r. 1969) i španjolski crtač José-Luis Munuera (r. 1972), no zbog komercijalnog neuspjeha strip 2010. preuzimaju francuski scenarist Fabien Vehlmann (r. 1972) i francuski crtač Yoann (puno ime Yoann Chivard, r. 1971), vraćajući ga tradicionalnom izričaju u pet epizoda (Tamna strana Z, 2011). Od 2006. izlazi i posebna serija albuma koje crtaju i pišu ugledni svjetski autori (16 albuma do 2019). Liku Marsupilamija posvećena je zasebna serija albuma od 1987., kojih su autori Franquin, Batem (pravo ime Luc Collin, r. 1960) i Greg (do 2019. objavljena 32), a od tada izlazi i humoristički strip Mali Spirou (Le Petit Spirou) autora Tomea i Janryja (18 albuma do 2019); Fantasio je i redoviti lik u Franquinovu stripu Gaston. Prema stripu su realizirane dvije animirane TV serije, nekoliko videoigara i igrani film. Od 2005. nakladnička kuća Libellus iz Zagreba objavila je na hrvatskom jeziku 26 klasičnih epizoda.
