Saljut [~ļu't], serija sovjetskih svemirskih postaja u Zemljinoj orbiti. Ukupno je bilo sedam postaja: Saljut 1 (lansiran 1971) i Saljut 4 (1974) bile su civilne namjene, jednako kao i postaje druge generacije Saljut 6 i 7 (1977. i 1982), dok su Saljut 2, 3 i 5 (1973., 1974. i 1976) zapravo pripadale sovjetskom vojnom programu Almaz. Svemirske postaje Saljut imale su masu oko 19 t, te oko 90 m³ slobodnoga prostora za boravak i rad posade koju je činilo od 2 do 6 astronauta, a koja se izmjenjivala svemirskim brodovima Sojuz. Na postaje druge generacije, uz brod Sojuz mogla je istodobno pristati i bespilotna letjelica Progres ili TKS, čime je bila omogućena opskrba hranom, vodom, gorivom i opremom, a time i dulji boravak posade (do 237 dana). El. energiju (1 do 2 kW) postaje su dobivale uz pomoć sunčanih baterija. Bile su opremljene instrumentima, ponajprije onima namijenjenima promatranju Zemlje, ispitivanju dugotrajnog utjecaja bestežinskoga stanja na čovjekov organizam, a na vojnim je inačicama bilo iskušavano i oružje za presretanje satelita. Tehničke izvedbe i iskustva stečena u tom programu bila su preuzeta i korištena u izgradnji zapovjednoga modula svemirske postaje Mir te zapovjednoga modula Zvezda međunarodne svemirske postaje ISS.