Rumi (Mevlānā Ǧalāluddīn Rūmī [ala:lud:i:'n ru:mi:']), perzijski pjesnik i teolog (Balkh, Afganistan, 30. IX. 1207 – Konya, Turska, 17. XII. 1273). Pred najezdom Mongola napustio je rodno mjesto 1212. te se njegova obitelj, proputovavši preko Bagdada, Meke, Medine i Jeruzalema, 1221. nastanila u Konyi. U tom je gradu živio do kraja života. Otac mu je bio teoretičar sufizma i od njega je stekao prva znanja o misticizmu. Školovao se kod mnogih učitelja islama i stekao vrhunsko obrazovanje. Predavao je u medresi i bio glavni propovjednik u džamiji. Prekretnicu u njegovu životu označio je susret s dervišem Tabrizijem, nakon kojega se potpuno posvetio sufijskim obredima. Posvetio mu je zbirku pjesama (Dīwān), koja sadrži gazele i rubaije iskrene i duboke pjesničke inspiracije. Najpoznatije mu je djelo Mesnevija (Maṯnawī-i ma‘nawī), opsežno didaktičko djelo i svojevrsna enciklopedija sufizma napisana u 27 000 stihova. Njegova pjesnička djela označavaju vrhunac perzijskoga mističkog pjesništva. Utemeljio je derviški red mevlevija i imao mnogobrojne sljedbenike.
