Ravenski egzarhat, vojno-upravno područje koje je obuhvaćalo bizantske posjede u Italiji i na sjevernom Jadranu. Poznat je i pod nazivom Italski egzarhat. Bio je ustrojen pod bizantskim carem Maurikijem (582–602) kao mjera obrane od langobardskih osvajanja. Na njegovu čelu nalazio se egzarh, vojni namjesnik s vrlo širokim ovlastima (pravni i financijski poslovi, diplomatske zadaće, potvrda izbora biskupa i papa). Njegova je dužnost, među ostalim, bila i ta da imenuje vojvode i zapovjednike vojnih oblasti (dukata) na koje je Ravenski egzarhat od kraja VI. st. bio podijeljen, a to su: Ligurija (s Genovom i dijelom toskanske obale); Venetija, od koje je bila odijeljena Istra pod zasebnim zapovjednikom; ravensko područje, jezgra kojega još i danas nosi ime Romagna (»Rimska zemlja«), a protezalo se na sjever do rijeke Adige, na zapad do Bologne i na jugozapad do Apenina; Pentapolis; Perugia, usko područje koje je povezivalo Pentapolis s Rimom; Rim, koji je obuhvaćao obalu Tirenskoga mora od Civitavecchije do Terracine i Gaete; Napulj s Gaetom, Amalfijem i Salernom; Kalabrija (današnja Apulija s poluotokom Salentom i gradovima Barijem i Tarantom te današnja Kalabrija s Reggiom i više gradova u unutrašnjosti). Sicilija je pod građanskim namjesnikom (pretorom) i vojskovođom (duksom) izravno bila podređena carskomu dvoru, a potkraj VII. st. bila je ustrojena kao bizantska tema. Sardinija i Korzika bile su podvrgnute Kartažanskom egzarhatu u sjevernoj Africi. Utjecaj ravenskih egzarha protezao se i na bizantsku Dalmaciju. O tome svjedoči podatak da je 598. papa Grgur I. Veliki za jednog od sudaca, koji su sudjelovali u sporu oko imenovanja dalmatinskih biskupa, postavio i egzarha Kalinika (598–603), kao i danas izgubljeni pečat egzarha Pavla (723–726), pronađen u Solinu. Na temelju tih podataka, međutim, ne bi se moglo zaključiti da je ravenski egzarh izravno upravljao Dalmacijom. Položaj ravenskih egzarha, kojima je u Italiji bila zadaća za provedbu naloga carigradskoga dvora, otežavala je stalna langobardska prijetnja. Do 740-ih godina Ravenski egzarhat izgubio je u korist Langobarda prostrana područja na sjeveru i jugu Italije. Kada je langobardski kralj Aistulf 751. zauzeo Ravennu, Ravenski egzarhat prestao je postojati. Kasniji pregovori, koje je bizantski dvor vodio s papama i Franačkom oko povrata izgubljenih područja, nisu urodili plodom.
