Maurikije (grčki Μαυρίϰιος, Mauríkios), bizantski car od 582 (Arabis, Kapadocija, 539 – Carigrad, 27. XI. 602). Stekavši pravnu naobrazbu bio je isprva notar u carskoj upravi, a potom djelovao u diplomatskoj službi. Za vladavine Justina II. i Tiberija II. bio je zapovjednik carske tjelesne straže (574–582) te vojni zapovjednik na istoku Bizantskoga Carstva (577–582). Istaknuo se u ratovima protiv Perzijanaca. Pošto je 582. naslijedio cara Tiberija II., poduzeo je niz ratnih pohoda; uspješno je okončao rat protiv Perzije (591) i poduzeo pohod protiv Avara i Slavena sjeverno od Dunava (592–602). Osnovao je egzarhate u Ravenni i Kartagi radi bolje obrane od Langobarda u Italiji, odnosno od berberskih plemena u Africi. Ta su vojno-upravna područja poslužila kao uzor kasnijim bizantskim temama. God. 590. najstarijega sina Teodozija proglasio je suvladarom. Kada je zbog pretjeranih ratnih troškova odlučio uvesti mjere štednje, izazvao je pobunu u vojsci. Godine 602. svrgnuo ga je Foka i smaknuo zajedno s njegovih šest sinova. Pojedini povjesničari smatraju ga piscem vojnog priručnika Strategikon (Στρατηγιϰόν).
