Qingdao [ćʰiŋdau] (pinyin; tradicionalno Ch’ingtao [čʰiŋtao] i Tsingtao [ciŋtao]), najveći grad u pokrajini Shandong, sjeveroistočna Kina; 6 165 279 st. (2020). Leži na južnoj obali poluotoka Shandonga, na ulazu u zaljev Jiaozhou (Žuto more). Kulturno je i znanstveno središte s više sveučilišta (oceanografsko, naftno, tehnološko, znanstveno-tehnološko, poljoprivredno, sveučilište Qingdao i dr.). U novije doba razvio se u glavno industrijsko središte pokrajine; među prvim je kineskim priobalnim gradovima otvorenima za strana ulaganja (1984). Osim tradicionalne industrije tekstila i glasovitoga piva Tsingtao (pivovara osnovana 1903. među najvećima je u Kini; izvoz), vina i mineralne vode, razvila se jaka kemijska, gumarska, strojograđevna (industrijski i drugi strojevi) te osobito elektronička industrija; proizvodnja gitara. Ribarstvo (ribe, račići i dr.). Iako se kao luka za vanjsku trgovinu počeo razvijati tek potkraj XIX. st. (1899. izgrađen je lučki prostor, a 1904. željeznička pruga do Jinana), Qingdao se ubraja u glavne kineske luke (najveća je luka pokrajine Shandong); lučki robni promet porastao je s 51,0 milijuna tona 1995. na 604,6 milijuna tona 2020; prevladava kontejnerski promet, ugljen, željezna ruda, nafta i žitarice. S Huangdaom na zapadnoj obali zaljeva Jiaozhou povezan je 26,7 km dugim mostom (ubraja se u najduže na svijetu; izgrađen 2011) koji prolazi središnjim dijelom zaljeva, te podmorskim tunelom koji prolazi ispod ulaza u zaljev. Trajektne veze s Japanom (Shimonoseki) i Južnom Korejom. Međunarodna zračna luka (od 2021. nova zračna luka Qingdao Jiaodong zamijenila je stariju Qingdao Liuting; promet 15 milijuna putnika na godinu). Pomorska je vojna baza. – Ribarsko naselje na području današnjeg grada postojalo je od VII. st. pr. Kr. Pošto su njemačke trupe 1897. osvojile obližnju utvrdu, naselje je 1898. ustupljeno Njemačkoj na 99 godina te su ga Nijemci urbanizirali i izgradili modernu luku; 1914. okupirao ga je Japan, 1922. vraćen je Kini. Pod japanskom je okupacijom ponovno bio 1938–45.
