Peranski (knezovi Peranski), hrvatska plemićka obitelj. Potječu od bribirskih knezova Šubića. Početkom XV. st. dobili su od kralja Sigismunda Luksemburgovca grad Pernu, prema kojemu su dobili ime. Bili su knezovi, u rodu s obitelji Zrinski (imaju istovjetan grb), ali su, bez obzira na bogatstvo, uživali znatno manji ugled. God. 1461. založio je Nikola Peranski Šubić grad Pernu knezu Dujmu IV. Frankapanu, ali je njegov sin Krsto poslije ponovno otkupio taj posjed. Krstini sinovi Tomo i Gašpar razdijelili su nakon očeve smrti 1539. peransko imanje, a 1556. Gašpar je, zbog osmanske opasnosti, iznova podijelio imanje s Tominim sinom Gavrom. Gašpar se kao vojnokrajiški časnik istaknuo u borbama protiv Osmanlija, a bio je posljednji peranski knez koji se u pisanju isprava služio glagoljicom. Njegov sin Stjepan, koji je nosio madžarizirani oblik prezimena (Perney), izgubio je Pernu. Grad su, naime, 1558. i 1578. opustošili Osmanlije pa ga je Dvorsko ratno vijeće 1584. odlučilo napustiti. Peranski su knezovi služili potom kao krajiški časnici, a živjeli su na svojim imanjima u Pokuplju. U XVII. st. istaknuo se Janko Peranski Šubić (u. 1689), isprva časnik u Karlovcu, a potom (1660–80) zapovjednik hrvatske tjelesne garde na dvoru saskoga kneza izbornika u Dresdenu. Stekao je čin pukovnika i kneževa komornika. Na obiteljskom imanju u Brlogu na Kupi podigao je prostrani grad s perivojem. Od četvero njegove djece početkom XVIII. st. osobit ugled stekla je Sidonija Barbara. Obitelj je izumrla u drugoj polovici XVIII. st.
