Pap iz Aleksandrije (grčki Πάππος, Páppos, latinski Pappus [pa'p:us]), grčki matematičar (djelovao oko 320). U djelu Zbirka (Συναγωγή), dao je sustavan pregled grčke matematike do toga doba. Kako je djelo gotovo u potpunosti sačuvano, ono je glavni izvor za upoznavanje helenističkoga razdoblja grčke matematike.
Papov poučak, geometrijski je poučak koji je u XIX. st. ušao u temelje projektivne geometrije: četiri pravca istoga pramena pravaca u ravnini sijeku svaki pravac p te ravnine, koji nije iz toga pramena, u četiri točke, a pri tome za dva pravca a i b sa sjecištima s pravcima pramena u točkama A, B, C, D, odnosno A1, B1, C1, D1, vrijedi da im je dvoomjer jednak, tj. (A, B, C, D) = (A1, B1, C1, D1).
