Orest (grč. Ὀρέστης, Oréstēs), u grčkoj mitologiji, sin mikenskoga kralja Agamemnona i Klitemnestre, brat Elektrin i Ifigenijin. Kada su Agamemnona nakon njegova povratka iz Trojanskoga rata ubili žena Klitemnestra i njezin ljubavnik Egist i preuzeli prijestolje, maloga je Oresta Elektra otpremila ujaku, fokidskomu kralju Strofiji. Kada je odrastao, Orest se vratio u Mikenu da osveti očevu smrt ubivši uz Elektrinu pomoć majku i Egista. Zbog majkoubojstva progonile su ga erinije, pa se uputio u Delfe; prema jednoj verziji oslobodili su ga krivnje Atena i Apolon pred areopagom, prema drugima, otišao je na Tauridu da donese Artemidin kip. Ondje je pronašao sestru Ifigeniju koja mu je pomogla da se vrati kući. Potom je Orest zavladao Mikenom i Argom, a poslije i Spartom. Mit su obradili u svojim tragedijama Eshil, Sofoklo i Euripid. Eshilov Orest izvršava nepovrjedivi zakon krvne osvete, ali pati zbog ubojstva majke. Orest proživljava tragično pročišćenje, a osnutkom areopaga ukida se krvna osveta. Prema Sofoklu, Orestovi su postupci legitimni i u skladu s pravdom (ponovna uspostava narušenoga poretka), dok Euripid dopušta etičku dvojbu u interpretaciji osvete. Orestova problematika nadahnula je mnoge pisce iz kasnijih razdoblja (J. W. Goethe, H. von Hofmannsthal, G. Hauptmann, E. O’Neill, J.-P. Sartre).
