omega (grčki ὦ μέγα, méga: veliko, tj. dugo o; Ω, ω).
1. Dvadeset četvrto slovo grčkog alfabeta, jedan od grafema koji su u alfabet bili uvedeni naknadno. Obilježava dugo otvoreno o, a kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja osamsto (ω´), odnosno osamsto tisuća (ˏω). U prenesenom značenju, simbol svršetka. (→ alfa i omega)
2. Znak (Ω) mjerne jedinice om. U literaturi na engleskom jeziku rabilo se i okrenuto slovo (ʊ) kao znak mjerne jedinice mho.
3. U fizici, znak (Ω) za prostorni kut; znak (ω) za kutnu brzinu.
