struka(e): geografija, hrvatska | povijest, hrvatska | likovne umjetnosti
ilustracija
OGULIN, frankapanski kaštel, XV. st.
foto: Dalibor Lovrić

Ogulin, grad u Gorskome kotaru, Karlovačka županija; 7374 st. (2021). Leži na 323 m apsolutne visine, u podnožju Kleka (1181 m), na obali rijeke Dobre, uz željezničku prugu Zagreb–Karlovac–Rijeka. Sačuvan je stari frankapanski kaštel iz XV. st. (Zulumgrad ili Đulin-grad; zavičajni muzej i muzej alpinizma) koji leži nad ponorom (Đulin ponor) rijeke Dobre, župna crkva Sv. križa iz 1785., pravoslavna crkva sv. Georgija (XIX. st.). Drvna, elektrotehnička (grijači), metalna (alat) industrija; tiskarstvo; radiopostaja. U blizini hidroelektrana Gojak. Rodno mjesto hrvatske književnice I. Brlić-Mažuranić, operne pjevačice Eme Pukšec (Ilma de Murska) i dr.

Najstariji tragovi naseljenosti u ogulinskom kraju iz mlađeg su kamenog doba (nalazi iz Čakovca Oštarijskog). Od početka IX. do potkraj I. st. pr. Kr. kad to područje zauzimaju Rimljani (35. do 33. pr. Kr.), ondje se razvija kultura Japoda (na ogulinskom groblju sv. Petra ostatci su jednog od japodskih naselja). U srednjem vijeku središnje naselje područja bio je Modruš. Suočen s osmanskim napadima knez Bernardin Frankapan dao je potkraj XV. st. podignuti ogulinski kaštel, koji je nakon propasti Modruša 1493. postao važno uporište protuosmanske obrane. Od 1553. je pod vojnokrajiškom upravom te ga Frankapani, kojima su u vlasništvu ostali ogulinska varoš uz samu utvrdu i obližnja sela, nisu uspjeli vratiti. Od 1570. bio je sjedište krajiške kapetanije. Vuk II. Krsto Frankapan oslobodio je 1622. Ogulince tlake. Prigodom preustroja Vojne krajine 1746. postao je središtem pukovnije. Otvaranje krajiške škole s njemačkim kao nastavnim jezikom 1770. drži se početkom razvoja ogulinskoga školstva, a 1781. započinje gradnja crkve sv. Križa, koja je 1793. posvećena kao župna crkva. Nakon kratkotrajne francuske uprave (1809–13) ogulinsko je područje ponovno u Vojnoj krajini do njezina razvojačenja 1873., kad Ogulin postaje sjedištem Ogulinsko-slunjskog okružja. Utvrda je od 1865. do potkraj II. svjetskog rata bila zatvor Sudbenog stola (preuređena u Zavičajni muzej 1967). Od 1886. do kraja Austro-Ugarske Monarhije Ogulin je sjedište kotara i Modruško-riječke županije. U Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji, u Primorsko-krajiškoj je oblasti (1922–29), Savskoj banovini (1929–39) i u Banovini Hrvatskoj (1939–41). U NDH sjedište je Velike župe Modruš. Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije osvojile su grad 10. IV. 1945. Za Domovinskog rata grad je dio Kordunskog bojišta i jedno od zapovjednih mjesta tijekom operacije Oluja. Propulzivniji gospodarski razvoj doživio je tek 1920-ih kad se otvorilo nekoliko drvnoindustrijskih pogona te podružnica Prve hrvatske štedionice. Temelj zaposlenosti i u XX. i u XXI. st. jest drvna industrija.

Citiranje:

Ogulin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.12.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/ogulin>.