Obrovac, gradić, luka i općinsko središte u sjevernoj Dalmaciji; 793 st. (2021). Leži na 57 m apsolutne visine, na obalama rijeke Zrmanje, 11 km uzvodno od njezina ušća, odnosno Novigradskoga mora. Župna crkva sv. Josipa (XVII–XVIII. st.), pravoslavna crkva iz 1906. Ruševine crkve sv. Krševana i sv. Petra (XI. st.), sv. Mihovila (XII. st.), templarskoga samostana i crkve sv. Martina (XIV. st.), te srednjovjekovnoga grada krbavskih knezova Kurjakovića; u blizini rimsko naselje Clambeta. Tekstilna industrija (pamučna trikotaža), tvornica hidrauličnih cilindara; brodogradilište jahti od plastike. U okolici ležišta boksita i ukrasnoga kamena. – Vjerojatno se razvio na mjestu rimskoga naselja Clambeta, od kojega je sačuvan dio urbanističke cjeline s ostatcima gradske ulice i zgrada, među kojima su najvažniji ostatci hrama i termalni uređaji. U srednjem vijeku spominje se u poveljama iz prve polovice XIV. st. kao utvrda i trgovište (Obrovez). Potkraj XIV. st. njime su zagospodarili hrvatski velikaši iz roda Kurjakovića i držali ga do XVI. st. Posljednji gospodar Obrovca bio je hrvatski ban I. Karlović. Tijekom srednjega vijeka Obrovac je bio razvijen gradić s nizom crkvenih ustanova. God. 1527. zauzeli su ga Osmanlije. Oni su obnovili i pojačali postojeće gradske utvrde te su na rijeci Zrmanji gradili brodove, kojima su radi nabave soli plovili do Zadra i Paga, te nastojali spriječiti upade Senjana i Riječana na zauzeti teritorij. Tijekom Kandijskoga rata (1645–69) Obrovac su nakratko zauzeli Mlečani (1647), ali je potpisivanjem mirovnoga sporazuma ponovno pripao Osmanlijama. Potkraj Morejskoga rata (1684–99) oslobodile su ga domaće postrojbe predvođene vojvodom S. Jankovićem i zadarskim plemićem i vojnim zapovjednikom Šimunom Bortolazzijem. Za mletačke vlasti gradom je uglavnom upravljao novigradski providur, a tek povremeno obrovački. U doba austrijske uprave Obrovac je dobio sud te je postao sjedište kotara, odnosno općine. U vrijeme SFR Jugoslavije kraj Obrovca je podignuta tvornica glinice, što je bio najveći gospodarski i ekološki promašaj u Hrvatskoj i jedan od najvećih u Jugoslaviji. Izgradnjom tvornice porastao je i broj stanovnika od 533 st. 1961. na 1187 st. 1971. i 1457 st. 1981. Početkom Domovinskoga rata 1991. Obrovac su zauzele srpske snage, a hrvatsko stanovništvo bilo je prognano. Početkom kolovoza 1995., uoči napada hrvatske vojske (operacija Oluja), srpske su se snage povukle, a s njima je izbjegla i većina srpskog stanovništva.
