Novska, grad 104 km jugoistočno od Zagreba, odnosno 38 km zapadno-sjeverozapadno od Nove Gradiške; 5922 st. (2021). Leži na dodiru Psunja i posavske nizine, na 125 m apsolutne visine, uz autocestu Zagreb–Lipovac i posavsku željezničku prugu. Župna crkva sv. Luke Evangeliste (XVIII. st.) sa župnim dvorom iz 1902., kapela sv. Josipa (XIX. st.; groblje), hotel Knopp. Drvna (tvornica pokućstva, pilana), metalna (armature; metalni proizvodi), građevna (ciglana), tekstilna i prehrambena (mlin; silos za žitarice) industrija; u okolici ležišta nafte i prirodnoga plina. – U popisu župa zagrebačke biskupije 1334. na području grada spominje se župa sv. Dimitrija (Item sancti Demetrii de Belina). Tijekom srednjovjekovlja šire je područje današnjega grada bilo u posjedu obitelji Svetački, koja je 1532., zbog osmanskih provala, podigla ondje utvrđeni grad Novi (Novigrad, Ujvár). Zbog nemogućnosti obrane, Krsto II. Svetački prešao je 1540. u osmansku službu, a grad Novi bio je napušten. Nakon konačnog oslobađanja Slavonije od Osmanlija 1699., područje je bilo uključeno u sastav Vojne krajine. Gradnjom Krajiške ceste (1769) započeo je jači razvoj naselja pa je ono postalo lokalno administrativno središte. Sjedište je satnije Gradiške pukovnije od 1764. do razvojačenja Vojne krajine 1873., potom od 1886. do kraja Austro-Ugarske Monarhije sjedište kotara u Požeškoj županiji. Izgradnjom željezničke pruge Sunja–Novska–Nova Gradiška (1888) i Novska–Dugo Selo (1897) naselje je postalo željezničko čvorište te je urbanizirano (gradi se, uz ostalo, hotel Knopp u drugoj polovici XIX. st.). Grad je 1892. zahvatio tornado o čem je 1893. pisao Andrija Mohorovičić. Postupno se otvaraju industrijski pogoni; parna tvornica opeka Müller i Weinberger (1910), električna pilana (1920), ciglana. Administrativno je u Kraljevini SHS odnosno Jugoslaviji bila u Osječkoj oblasti (1922–29), Savskoj banovini (1929–39) i u Banovini Hrvatskoj (1939–41), a za NDH u Velikoj župi Livac–Zapolje. Saveznička bombardiranja 1944–45. prouzrokovala su znatna oštećenja na željezničkoj postaji. Jedinice Jugoslavenske armije osvojile su grad 2. V. 1945. Novi zamah gospodarskom razvoju donosi otvaranje autoceste Zagreb–Beograd (1950). Otvaraju se i tvornica kuhinjskog namještaja Trokut (1948), kovinsko-zanatska radionica za popravak poljoprivrednih strojeva (1952) koja poslije prerasta u tvornicu metalnih proizvoda Kozara (danas Metaflex), a među kulturnim i obrazovnim ustanovama Narodna knjižnica i čitaonica (1951) te Radničko sveučilište (1960., Narodno sveučilište Novska od 1963), kao i srednja škola (1955). U Domovinskom ratu (1991–95) grad je bio na prvoj crti obrane prema pobunjenicima u zapadnoj Slavoniji, ali je uz teška stradanja bio jedna od ključnih točki obrane Hrvatske tijekom 1991. Od 1857., kada je imala 1037 st., broj stanovnika Novske je do 1991. neprekidno rastao (5118 st. 1971., 8053 st. 1991), ali potom pada.
