Novacijan (lat. Novatianus), kršćanski teolog i protupapa (III. st.). Svećenik u Rimu, napisao dogmatsko djelo O Trojstvu (De Trinitate) i više pastoralnih poslanica. Pristaša radikalne struje koja ju zahtijevala da kršćani što su za vrijeme progona zatajili svoju vjeru (kolebljivci, lat. lapsi) ne mogu više biti primljeni u kršćansku zajednicu. Kada je za rimskoga biskupa (papu) 251. bio izabran Kornelije, dao se Novacijan od svojih pristaša izabrati za protupapu; tada je osnovao i Novacijansku crkvu. Umro za Valerijanova progonstva kao mučenik. Njegovi sljedbenici, novacijanci, nazivali su sami sebe čistima, a svoju crkvu Crkvom svetih; zastupali su moralni rigorizam i nepopustljivost prema lapsima. Osuđeni na Nikejskom saboru (325), održali su se u Galiji, Rimu i Hispaniji sve do VIII. st.
