struka(e): geografija, opća | povijest, opća | suvremena povijest i politika
ilustracija
NOVA GVINEJA, gorje na istoku otoka
ilustracija
NOVA GVINEJA, ribarske piroge na rijeci Sepik

Nova Gvineja, otok (drugi po veličini na Zemlji) u jugozapadnom dijelu Tihoga oceana; obuhvaća 809 600 km². Od Australije je odvojen plitkim Torresovim prolazom. Nova Gvineja politički se dijeli na indonezijske pokrajine Papua i Papua Barat (prije Irian Barat i Irian Jaya; → papua) u zapadnom dijelu otoka i na samostalnu državu Papua Nova Gvineja u istočnom dijelu. Otok je dug oko 2400 km, širok do 800 km. Nalazi se na sjevernom rubu australske ploče, na dodiru s pacifičkom pločom. Sastoji se od triju prirodnih regija: središnjega gorja (koje se pruža po sredini otoka od sjeverozapada prema jugoistoku), primorskoga gorja (duž sjeveroistočne obale) i primorske nizine u južnom dijelu otoka. Središnje gorje građeno je od stare kristalične osnove pokrivene paleozojskim, mezozojskim i tercijarnim naslagama. Najviši su vrhovi (Jaya, prije Carstensz, 5030 m, u gorju Maoke) pod vječnim snijegom. Primorsko gorje razbijeno je u više gorskih masiva, od kojih su najviši Finisterre i Saruwaged/Sarawaket (Bangeta, 4121 m). Između središnjeg i primorskoga gorja pruža se od zaljeva Cenderawasih (prije Geelvink) na sjeverozapadu do zaljeva Huon na istoku nizina s vrlo razvijenom riječnom mrežom; u središnjem i istočnom dijelu nizine raširene su močvare. Prostrana aluvijalna primorska nizina u južnom dijelu otoka močvarna je i vrlo rijetko naseljena. Krajnji sjeverozapadni dio Nove Gvineje (Vogelkop ili Doberai) odijeljen je od ostaloga dijela otoka uskom prevlakom između zaljeva Cenderawasih i Berau (McCluer). Uza zapadnu obalu Nove Gvineje nalaze se otoci Waigeo i Salawati, uz sjeverozapadnu Yapen i Biak (Indonezija), a uz sjeveroistočnu obalu otoci Schouten, Karkar, Long Island i Umboi (Papua Nova Gvineja), koji su vulkanskoga podrijetla. Klima je u nižim dijelovima tropska, u višima umjerena, a hladna u najvišim planinskim dijelovima. U nizini je prosječna temperatura u kolovozu 25 do 26 °C, u prosincu 27 do 28 °C. Kišu donose jugoistočni pasati od svibnja do studenoga, a sjeverozapadni monsun od prosinca do travnja. Najviše kiše padne na južnim obroncima središnjega gorja (Wabo, 9000 mm); Port Moresby na jugoistočnoj obali ima samo 1010 mm kiše godišnje. U sjeveroistočnoj polovici otoka veće su rijeke Sepik (oko 1100 km), Ramu i Memberamo, a u južnoj Fly (oko 1045 km) i Digul; Fly, Sepik i Memberamo plovne su i za veće brodove. Flora je paleotropska; po nizinama i gorju (do 2500 m) rastu vlažne tropske šume (palme, pandanus, krušno drvo, kamforovac, kaučukovac i santalovina), na južnim planinskim pristrancima razvijene su savane, a na obali šume mangrova. Na otoku živi oko 9,8 milijuna st. (Papua i Papua Barat/Indonezija 3,6 milijuna st. ili 8,6 st./km²; Papua Nova Gvineja bez okolnih otoka 6,2 milijuna st. ili 15,2 st./km²). Domorodačko se stanovništvo sastoji uglavnom od Papuanaca (koji govore oko 750 jezika) i Melanezijaca; Melanezijci žive u istočnom obalnom pojasu. U zapadnom dijelu otoka ima nešto Malajaca, a u središnjem gorju patuljastih domorodaca, koji su srodni Papuancima. Useljeni Malajci, Kinezi, Japanci i Europljani bave se trgovinom i rudarstvom. Najgušće su naseljene morske obale, obale velikih rijeka i doline u središnjem gorju. Iskorištavaju se bogata ležišta bakrenih, zlatonosnih i drugih ruda te nafte i prirodnoga plina. Uspijevaju batate, jams, riža, kukuruz. Plantažno se uzgajaju kokosove palme, kaučukovac, pamuk, čaj, kava i raznovrsne mirodije pretežno za izvoz. Razvijeno je peradarstvo i ribarstvo. Iskorištava se i izvozi skupocjeno drvo. Industrija pretežito prerađuje poljoprivredne proizvode i rude. Prometna je mreža slabo razvijena. Važnija su naselja međusobno povezana zračnim linijama. Veći su gradovi, morske i zračne luke Jayapura (Djajapura; Indonezija), Port Moresby i Lae (Papua Nova Gvineja). – Starosjedioci Nove Gvineje bili su već od VIII. st. u dodiru s obližnjim indonezijskim državama. S vremenom su prastanovnike Pigmeje potisnuli Papuanci u nepristupačne dijelove otoka. Doseljena melanezijska plemena potiskivala su od XV. st. Papuance iz primorja u unutrašnjost zemlje. Od Europljana prvi se na otok iskrcao portugalski pomorac Jorge de Meneses (1526), a za njim Španjolac Álvaro de Saavedra (1528). U prvoj polovici XVII. st. pojavili su se nizozemski osvajači, a u XVIII. st. Francuzi i Britanci. Španjolac Luis Váez de Torres, prošavši 1606. kroz tjesnac, koji danas nosi njegovo ime, dokazao je da je Nova Gvineja otok, što je 1770. svojim putovanjem potvrdio J. Cook. Nizozemci su 1828. proglasili aneksiju zapadnog dijela otoka sve do 141. meridijana, a Britanci su 1883. zaposjeli južni dio otoka i otočje istočno od te razdjelnice (poslije je to područje prozvano Papua), dok su Nijemci (1884–85) anektirali sjeveroistočnu obalu i otočje nasuprot njoj, te one dijelove u unutrašnjosti koji nisu bili u nizozemskom ili britanskom posjedu. Britanski je dio 1901. postao teritorijem Australskoga Saveza. Kada je izbio I. svjetski rat, australske su postrojbe zaposjele njemački dio Gvineje (Zemlja cara Vilima, Bismarckovi otoci, sjeverni dio Solomonskog otočja). Nakon rata Liga naroda povjerila je Australiji (1921) mandat nad tim bivšim njemačkim teritorijem. U II. svjetskom ratu Nova Gvineja i mora oko nje poprište su teških borbi između Saveznika i Japanaca, koji su izvršili invaziju na otok 1942. Pokušaj Japanaca da se domognu Port Moresbyja, i time steknu značajno uporište za napadaj na Australiju, doveo je u kolovozu 1942. do velike pomorsko-zračne bitke u Koraljnome moru, u kojoj su Japanci pretrpjeli neuspjeh. Američkim desantom kraj Lae, u kolovozu 1943., započele su savezničke operacije za protjerivanje Japanaca s otoka. Godine 1946. sjeveroistočna Nova Gvineja (s Bismarckovim otocima i sjevernim Solomonskim otocima) postala je protektorat UN-a pod upravom Australije, a neovisnost je ostvarila u rujnu 1975. kao Papua Nova Gvineja. Zapadni dio Nove Gvineje bio je od 1945. pod obnovljenom nizozemskom upravom (Nizozemska Nova Gvineja), a od svibnja 1963. u sastavu je Indonezije (kao Irian Barat, 1973. preimenovan u Irian Jaya, a 2000. u Papua). Protiv indonezijske vlasti od 1960-ih djeluje Pokret slobodna Papua (zahtijeva neovisnost Zapadne Papue).

Citiranje:

Nova Gvineja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nova-gvineja>.