Papua Nova Gvineja (Independent State of Papua New Guinea), država u istočnom dijelu otoka Nove Gvineje i na susjednim otočjima. Na zapadu graniči s Indonezijom (duljina granice 820 km); obuhvaća 462 840 km².
Prirodna obilježja
Papua Nova Gvineja sastoji se od istočnog dijela Središnjega gorja (najviši vrh Mount Wilhelm, 4509 m), koje se pruža kroz cijeli otok Novu Gvineju, od Primorskoga gorja, s nizom masiva uz sjeveroistočnu obalu, i od primorske ravnice. Klima je monsunska, u nižim dijelovima tropska, u višima umjerena, a u najvišima hladna. Veći vodeni tokovi Sepik i Fly djelomično su plovni. Nizine i gorje do 2500 m pod tropskim su kišnim šumama (kamforovac, kaučukovac, sandal i dr.), na južnim su planinskim pristrancima savane; obale su obrasle gustim šumama mangrove.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2000. god. Papua Nova Gvineja ima 5 171 548 st., a prema procjeni iz 2003. god. 5 583 000 st. ili 12,1 st./km². Stanovnici su Papuanci (84,0%), Melanezijci (15,0%) i dr. (1,0%). Po vjeri su protestanti (56,6%), katolici (30,0%), anglikanci (6,7%), pripadnici tradicionalnih vjeroispovijesti (3,6%) i dr. (6,7%, 2000). Porast stanovništva iznosi 2,8% (1998–2002) i viši je od prirodnoga priraštaja stanovništva (23,8‰ ili 2,38%, 2002), što je rezultat useljavanja. Natalitet iznosi 31,6‰ (svj. prosjek 21,3‰), a mortalitet 7,8‰ (svjetski prosjek 9,1‰); mortalitet dojenčadi 56,5‰ (2002). Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi je do 14 godina 38,8% st., od 15 do 59 godina 55,5%, a u dobi od 60 i više godina 5,7% st. (2000). Očekivano trajanje života iznosi 54,6 godina za muškarce, odn. 53,5 godina za žene (2000). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 19,5% aktivnoga stanovništva, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 31,4%, a u uslužnim djelatnostima 49,1% (2000). Papua Nova Gvineja ima šest sveučilišta (Port Moresby, Lae, Madang, Boroko, Rabaul, Goroka); službeni su jezici hiri motu, tok pisin (pidgin English) i engleski. Glavni je grad Port Moresby (254 158 st., 2000), a veća su naselja (2000): Lae (78 038 st.), Arawa (36 443 st.), Mount Hagen (27 782 st.), Madang (27 384 st.), Wewak (19 724 st.), Popondetta (19 556 st.), Goroka (18 618 st.); u gradovima živi 17,6% st. (2001).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Papua Nova Gvineja ostala je među nerazvijenim pacifičkim zemljama (2004. siromašno je oko 35% stanovništva), iako posjeduje znatna prirodna bogatstva (ležišta prirodnoga plina, nafte, zlata, rude bakra, nikla i dr., te kvalitetne tropske šume i riblji fond). Gospodarski razvoj otežava nedostatak obrazovane radne snage, slaba urbanizacija, prometna izoliranost i dr. Stopa nezaposlenosti je 2,5% (2017). Vrijednost BDP-a uvećana je s 3,5 milijarda USD (2000), na 23,4 milijarde USD (2018); BDP po stanovniku iznosi oko 2720 USD (2018). U sastavu BDP-a najveći je udjel industrije (oko 43%), a potom uslužnoga sektora, pretežno turizma (35%) i poljoprivrede (22%). Osim vađenja ruda, nafte i plina, industrijsku ponudu čine još pretežno drvni i prehrambeni proizvodi. U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju kava, kakao, kokosov orah, palmino ulje, razni začini, čaj, tropsko voće, krumpir, te perad i svinje. Vrijednost izvoza 2017. bila je 8,5 milijarda USD, a uvoza 1,8 milijarda USD. Najviše izvozi u Australiju (18,9%), Singapur (17,5%), Japan (13,8%) i Kinu (12,7%). U izvozu prevladavaju sirovine (plin, nafta, rude, drvo i dr.), koje daju najveći dio deviznih prihoda (ostatak čine uglavnom poljoprivredni proizvodi i riba). Uvozi najviše iz Australije (30,1%), Kine (17,3%), Singapura (10,2%) i Malezije (8,2%). Uvozi uglavnom strojeve i opremu, vozila, gorivo, kemikalije i robu široke potrošnje. Veličina javnoga duga je 36,9% BDP-a (2017).
Promet
Cestovna je mreža duga 19 600 km, od toga su 784 km asfaltirana (1999). Dobro je razvijen pomorski promet između obalnih i otočnih naselja te zračni promet s Australijom. Glavne luke: Port Moresby, Lae, Madang. Međunarodna zračna luka Port Moresby.
Novac
Novčana je jedinica kina (K; PGK); 1 kina = 100 toea.
Povijest
Ljudi su na područje današnje Papue Nove Gvineje doplovili oko 50 000 god. pr. Kr. Na istočnom dijelu otoka Nove Gvineje, istočno od 141. meridijana (područje današnje neovisne države Papua Nova Gvineja), postojala je od VIII. st. razmjena dobara među plemenima kao i sa susjednim otocima te sa zapadnim dijelom Nove Gvineje. Od XV. st. doseljeni Melanezijci potiskuju glavninu stanovništva, papuanska plemena, iz primorja u unutrašnjost zemlje. God. 1512. otkrili su ih portugalski pomorci, a 1545. španjolski pomorac Íñigo Ortiz de Retes proglasio je Papuu Novu Gvineju dijelom španjolskog teritorija. Iako je to područje bilo otkriveno već u XVI. st., prvi pokušaj kolonizacije vodili su Britanci 1793. pod vodstvom Johna Hayesa. Usporedno s Britancima na područje današnje države Papue Nove Gvineje iskrcavali su se Nizozemci, koji su 1828. svojom kolonijom na Novoj Gvineji proglasili područje zapadno od 141. meridijana (Irian Barat u sastavu Nizozemske Istočne Indije). Preostale dijelove (istočnu Novu Gvineju) zaposjele su Velika Britanija (1883–88) i Njemačka (1884–85). Britanski anektirani dio (jugoistočni dio), poznat od 1884. kao Britanska Nova Gvineja (British New Guinea), bio je ustupljen Australskomu Savezu 1906., te je dobio naziv Teritorij Papua (Territory of Papua). Područje pod njemačkom okupacijom obuhvaćalo je sjeveroistočni dio otoka – Zemlju cara Vilima (Kaiser-Wilhelms-Land) te Bismarckove otoke i sjeverne Solomonske otoke (Bougainville i Buka). God. 1914. australske postrojbe zaposjele su njemački dio Nove Gvineje, koji je Liga naroda 1921. povjerila kao mandat Australskomu Savezu. Japan je držao dijelove Papue i Nove Gvineje od 1942., ali je 1943. počelo njegovo povlačenje pred protuofenzivom američkih i australskih oružanih postrojba. Bivši njemački posjed dobio je 1946. status UN-ova skrbničkoga teritorija (Trust Territory of New Guinea) pod upravom Australskoga Saveza. Australija je 1. VII. 1949. od Teritorija Papua i područja pod skrbništvom UN-a stvorila zajedničko upravno područje sa sjedištem u Port Moresbyju (ime Papua Nova Gvineja uvedeno je 1971). Neovisnosti je težila Ujedinjena stranka Papue Nove Gvineje (PGU), osnovana 1967. Samoupravu je Papua Nova Gvineja dobila 1. XII. 1973., a neovisnost 16. IX. 1975. Michael Somare, lider PGU-a, bio je premijer 1975–80. i 1982–85 (ponovno 2002–11. kao kandidat Stranke narodnoga saveza). Uoči stjecanja neovisnosti, na otoku Bougainville bila je samoproglašena republika Sjeverni Solomonski Otoci, koja nije bila međunarodno priznata; autonomija za otok dogovorena je 1976., a ukinuta je 1990., nakon oružane pobune (od kraja 1988) koju je povela Revolucionarna vojska Bougainvillea (predvodio ju je Francis Ona). Snage Papue Nove Gvineje, uz vojnu pomoć Australije, nisu uspjele poraziti pobunjenike pa su se 1990. povukle s Bougainvillea i nametnule mu blokadu. Primirje je uspostavljeno 1998., a 2002–05. autonomija Bougainvillea obnovljena je (procjenjuje se da je 1988–98. bilo oko 10 000 poginulih i umrlih zbog nedostatka lijekova i hrane kao posljedice blokade). Dijelovi pograničja prema Indoneziji povremeno su nestabilni zbog protugeriljskih akcija indonezijskih snaga (→ papua). Nakon što je zbog bolesti okončan mandat Michaela Somarea, u kolovozu 2011. premijer je postao Peter OʼNeill (u neuspješnoj vojnoj pobuni u siječnju 2012. tražen je Somareov povratak na vlast). Nakon izbora u svibnju 2019. premijer je postao James Marape, kandidat PGU-a (2008–11. bio je ministar obrazovanja, a 2012–19. ministar financija).
Politički sustav
Premu Ustavu od 16. IX. 1975. Papua Nova Gvineja ustavna je monarhija, članica Commonwealtha. Državni je poglavar britanski suveren, u zemlji ga zastupa generalni guverner, kojega imenuje suveren na preporuku Nacionalnog izvršnoga vijeća (National Executive Council) i prijedlog parlamenta, na jedan mandat od 6 godina. Nacionalno izvršno vijeće je vlada koju bira parlament iz redova zastupnika na mandat od 5 godina. Jednodomni Nacionalni parlament (National Parliament ili House of Assembly) ima 109 zastupnika biranih na 5 godina, koji moraju biti stariji od 25 godina. Biračko je pravo opće za sve državljane s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud pravde (Supreme Court of Justice) najviša je sudbena vlast u zemlji. Administrativno je država podijeljena na 19 provincija i okrug glavnog grada. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 16. rujna (1975).
Političke stranke
Ujedinjena stranka Papue Nove Gvineje (Papua New Guinea Union Party – akronim PGU; također Papua and Niugini Union Pati – Stranka Pangu) osnovana je 1967. kao stranka centra. Vođa stranke Michael Somare bio je prvi premijer nakon neovisnosti 1975 (do 1980., ponovno 1982–85; stranku napustio 1995). Iz stranačkih redova premijer je bio i Rabbie Namailu (1988–92), a od 2019. je James Marape (predvodi koalicijsku vladu). Stranka narodnoga napretka (Peopleʼs Progress Party – akronim PPP), osnovana 1969., konzervativna je stranka. Njezin vođa Julius Chan bio je premijer u dva mandata (1980–82. i 1994–97). Narodni demokratski pokret (Peopleʼs Democratic Movement – akronim PDM), osnovan 1985., konzervativna je stranka (nastaje odvajanjem od PGU-a). Iz njezina vodstva premijeri su bili Paias Wingti (1985–88., 1992–94) i Mekere Morauta (1999–2002). Narodni nacionalni kongres (Peopleʼs National Congress – akronim PNC), osnovan 1993., stranka je centra. Iz njezina vodstva premijeri su bili William Skate (1997–99) i Peter OʼNeill (2011–19). Stranka narodnoga saveza (National Alliance Party – akronim NAP), osnovana 1995., stranka je centra. Pristupio joj je Michael Somare (nakon razlaza s vodstvom PGU-a), te je kao kandidat NAP-a bio premijer 2002–11.
