Nestorije (grčki Nεστόριος, Nestόriοs), antiohijski monah i teolog (Germanicia, danas Kahramanmaraş u Turskoj, oko 380 – oaza Harga u Egiptu, oko 451). Učenik Teodora Mopsuestijskog i sljedbenik antiohijske teološke škole; carigradski patrijarh (428–431). Tvrdio je da su u Kristu dvije osobe, božanska i ljudska, te da je Marija rodila samo čovjeka pa joj prema tome ne pripada naziv Bogorodica (Θεοτόϰος), već samo Kristorodica (Χριστοτόϰος). Izazvavši svojim tvrdnjama protiv sebe narod, svećenstvo u Carigradu, patrijarha Ćirila Aleksandrijskoga (glavnoga branitelja mistično-alegorijskih tumačenja aleksandrijske teološke škole) i papu Celestina, Nestorije je bio osuđen na Efeškome koncilu (431), a njegovo naučavanje odbačeno. Svrgnut s patrijaršijske stolice, umro je u progonstvu; svoju obranu izložio je u autobiografiji nazvanoj Heraklidova knjiga (Πραγματεία, 449). Glavno djelo: Zagovornik Božjega trpljenja (Θεοπασχίτης).
