Mokyr [mọu'kəɹ], Joel, američki ekonomski povjesničar nizozemsko-židovskoga podrijetla (Leiden, 26. VII. 1946). Diplomirao je ekonomiju i povijest na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu 1968. te doktorirao 1974. na Sveučilištu Yale. Od 1974. radi na Sveučilištu Northwestern u Evertonu (Illinois), gdje je od 1980. redoviti profesor. Bio je gostujući predavač na više sveučilišta (npr. Sveučilištu Stanford, Sveučilištu Harvard, Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, Sveučilištu u Tel Avivu). Počev od disertacije koju je, dopunivši je, objavio 1976. kao knjigu (Industrijalizacija u području Nizozemske, 1795–1850 – Industrialization in the Low Countries, 1795–1850), bavi se ekonomskom poviješću u društvenom i kulturnom kontekstu. U knjizi Zašto je Irska gladovala: analitička i kvantitativna studija irskog siromaštva, 1800–1851 (Why Ireland Starved: An Analytical and Quantitative Study of Irish Poverty, 1800–1851, 1983) naglašava utjecaj društvenih struktura na irsku gospodarsku stagnaciju tijekom prve polovice XIX. st., u djelu Poluga bogatstva: tehnološka kreativnost i gospodarski napredak (The Lever of Riches: Technological Creativity and Economic Progress, 1990) istražuje veze tehnoloških inovacija, gospodarstva i intelektualnog kapitala od antike do XX. st., u knjizi Darovi Atene: povijesni izvori ekonomije znanja (The Gifts of Athena: Historical Origins of the Knowledge Economy, 2002) analizira odnos znanstvenog i gospodarskoga razvoja u XIX. i XX. st., stavljajući naglasak na koncept ekonomije znanja (economy of knowledge), odnosno tzv. korisnog znanja, u Prosvijećenoj ekonomiji: gospodarskoj povijesti Britanije 1700–1850 (The Enlightened Economy: An Economic History of Britain 1700–1850, 2009) ističe važnost ideja i institucija za rast britanskoga gospodarstva u XVIII. i XIX. st. Svojevrsna je sinteza njegovih teza o utjecaju kulturnih i društvenih čimbenika na tehnološke i ekonomske Kultura rasta: izvorišta moderne ekonomije (A Culture of Growth: The Origins of the Modern Economy, 2016), o kontekstu industrijskoga razvoja u Europi od XVI. do XIX. st., a iste postavke temelj su i knjige u koautorstvu s Avnerom Greifom i Guidom Tabellinijem Dva puta u blagostanje: kultura i institucije u Europi i Kini 1000–2000 (Two Paths to Prosperity: Culture and Institutions in Europe and China, 1000–2000, 2025). Bio je glavni urednik Oxfordske enciklopedije gospodarske povijesti (2003., pet svezaka). Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1996), Nizozemske kraljevske akademije znanosti (od 2001), talijanske Nacionalne akademije dei Linzei (od 2004) i Britanske akademije (od 2016). Za utvrđivanje preduvjeta održivog rasta na temelju tehnološkog napretka dobio je 2025. polovicu Nobelove nagrade za ekonomiju (drugu polovicu podijelili su Philippe Aghion i Peter Howitt).
