Medvedgrad (Medwed, Medveduar, Medve), srednjovjekovna utvrda (burg) na južnim obroncima Medvednice, sjeverno od Zagreba. Ima dvije jake obrambene kule, zgrade za stanovanje, romaničko-gotičku kapelu sv. Filipa i Jakova, prostrano predvorje, a cijeli je kompleks okružen zidovima i opkopima. Premda je u historiografiji povremeno osporavano uvriježeno mišljenje da je Medvedgrad sagradio zagrebački biskup Filip, čini se da je zaista bio utemeljen 1247. radi obrane od Tatara, kao što svjedoči isprava iz te godine (tradicionalno čitana kao darovnica za Popov toranj). Pošto je 1262. prešao u posjed kralja Bele IV., Medvedgrad je često mijenjao gospodare, među kojima su bili zagrebački biskupi, hrvatsko-ugarski kraljevi, Babonići, ban Mikac Mihaljević, grofovi Celjski, ban I. Karlović, Zrinski, Erdődy. Utvrda je isprva bila središte skromna vlastelinstva, a u XV. stoljeću postala je središtem vlastelinstava Medvedgrad, Lukavec i Rakovec. Radi obrane od Osmanlija medvedgradska je utvrda bila obnovljena 1487. i 1574., a unutar nje bili su smješteni haramije radi obrane zagrebačke okolice od osmanskih provala. Kada je potkraj XVI. stoljeća središte vlastelinstva bilo preseljeno u Šestine, Medvedgrad je napušten. God. 1590. teško je bio oštećen u potresu, a već 1642. spominje se kao ruševina. Ostatci utvrde promijenili su još nekoliko gospodara, a posljednji vlasnici bili su baruni Kulmer, koji su ju držali do kraja II. svjetskoga rata. Ostatci velike obrambene kule urušili su se 1957. Od 1979. Restauratorski zavod Hrvatske vodi arheološka istraživanja i obnovu grada, a do 1994. obnovljene su kapela sv. Filipa i Jakova, južna obrambena kula (u kojoj je kao dio stalnoga postava Povijesnoga muzeja prikazan djelić bogate kulture stanovanja na Medvedgradu) i zapadna palača (neki dijelovi nisu izvedeni prema izvornim arhitektonskim ostatcima). Na Medvedgradu je 1994. podignut spomenik Oltar hrvatske domovine, izrađen prema zamisli K. Kovačića.
